The Band - Jedna od najutjecajnijih grupa u povijesti rocka
U razdoblju od 1968. do 1975. godine The Band je bio ne samo najpopularniji nego i najutjecajniji band u svijetu. Njihovi albumi su se analizirali i preslušavali poput Dylanovih, a glazba koju su stvarali shvaćala se ozbiljno poput glazbe Beatlesa ili Stonesa.
Iako su ih oduvijek kritičari i kolege glazbenici cijenili više od komercijalnijoj glazbi sklone publike bili su i ostali jedna od najutjecajnijih grupa u povijesti rocka. Uvršteni su u Canadian Music Hall of Fame and the Rock and Roll Hall of Fame, a glazbeni ih je časopis ”Rolling Stone” postavio na 50 mjesto na ljestvici ”100 Greatest Artists of All Time”.
Originalnu postavu grupe The Band činili su Kanađani Robbie Robertson (gitara, klavir, vokal), Garth Hudson (orgulje, klavir, klarinet, harmonika, klavijature, saksofon), Richard Manuel (klavir, harmonika, bubanj, saksofon, orgulje), Rick Danko (bas gitara, violina, trombon) i Amerikanac Levon Helm (bubanj, mandolina, gitara, bas gitara).
Rani začeci The Banda sežu u daleku 1958. godinu kada je Ronnie Hawkins osnovao band u kojem je bio bubnjar i gitarist Levon Helm koji je do tada svirao i vodio grupu Jungle Bush Beaters. Nova grupa dobila je ime po svom osnivaču i vođi Ronnie Hawkins & the Hawks i odmah krenula sa snimanjem pjesama a potom ii turnejom. Godinu kasnije dogodio se ključni trenutak kada je Hawkins uvjerio klavijaturista Scott Cushniea koji je tada svirao s Robbie Robertsonom da se pridruži Hawksima. Sve je vodilo sljedećem - dotadašnji basist Hawksa Jimmy Evans odlazi, a njegovo mjesto upotpunjuje Robertson.
Sljedećih godina došlo je do pretumbavanja unutar banda, Robertson je zasvirao gitaru, a u band ulaze basist Rick Danko, na klaviru Richard Manuel i školovani glazbenik Garth Hudson na orguljama. Bile su to velike promjene za osnivača Hawkinsa koji je sada bio jedini Amerikanac u bandu. Ostali su bili Kanađani. Danko, Manuel, Hudson i Robertson dobro su se slagali u stvaranju glazbe i Hawkins se sve češće osjećao viškom što je dovelo do odcjepljenja Hawksa od vođe, 1963. godine. U Hawksima je ostao najstariji član Helm koji je sada došao u prvi plan, a band je počeo nastupati i izdavati ploče pod imenom Levon & the Hawks ali i pod imenom The Canadian Squire.
Kada su za vrijeme snimanja u New Yorku, 1965. godine, upoznali pridruženog glazbenika John Hammond Jr. nisu ni slutili što će im ovo poznanstvo donijeti. Dobili su priliku surađivati s Bob Dylanom. Nakon što su Robertson i Helm odsvirali s njim na koncertu u New Yorku iste godine, Dylan je angažirao čitavu grupu da mu bude prateći band. Iako polaskani ovim angažmanom, članovi Hawksa, do tada naviknuti na sviranje bazičnog rock’n’rolla, bili su prisiljeni svirati električne adaptacije folk pjesama. Sljedeći problem za Hawkse bila je Dylanova publika. Hawksi su do tada svirali za publiku kojoj je bilo najvažnije da se dobro zabavi i napleše, a sad su se našli pred ljudima koji su voljeli Dylanovu glazbu ali su bili spremni u svakom trenu da ga iskritiziraju i slično zbog nezadovoljstva izazvanog njegovim tekstom ili nastupom. Iako im nije lako odlučili su se i krenuli s Dylanom na turneju 1966. godine, svi osim Helma koji ih je napustio godinu dana ranije. Druga novost je bila i njihovo novo ime - The Band.
Tadašnji Dylanov menadžer Albert Grossman nagovorio je Robertsona, Danka, Manuela i Hudsona da se pridruže Dylanu na sessionu u New Yorku. Kako im je bilo i što su stvarali svjedoče pjesme sabrane na albumu ”The Basement Tapes”. Nakon što su pomogli Dylanu da napravi veliki preokret u svojoj karijeri i s akustične pređe na električnu gitaru, odradili s njim nekoliko koncerata i snimili ”The Basement Tapes”, dobili su poziv da snime album za izdavačku kuću Capitol Records.
U Band se vraća Helm i 1968. godine izlazi ”Music From Big Pink” album koji je donio toliko noviteta na glazbenom području, zahvaljujući svakom članu Banda. Na albumu su se osjetile njihove individualnosti, ali istovremeno i jedinstvo u stvaranju. Bio je to album na kojem su se ispreplitali blues, folk, gospel, R&B, klasika i rock’n’roll. Autori pjesama bili su Robertson, Manuel i Danko, a pjevali su svi osim Robertsona i Hudsona. Mnogo godina kasnije, 2003., album je dospio na 34 mjesto liste ”500 najboljih albuma svih vremena” glazbenog časopisa ”Rolling Stone”. I danas se mnogi svjetski priznati glazbenici prisjećaju koliko ih je The Band svojim albumom ”Music From Big Pink” nadahnuo, usmjerio, pa tako Eric Clapton kaže da ga je upravo ovaj album natjerao da napusti grupu Cream i izda samostalni album.
Bilo je gotovo nemoguće nadmašiti postignuća prvog albuma no njihov sljedeći album iz 1969. godine, jednostavno nazvan The Band bio je jednako dobar. Autor većine pjesama bio je Robertson. Njime su napokon potpuno izašli iz Dylanove sjene i sada su ih svi ozbiljno shvaćali. Pjesme poput ”King Harvest (Has Surely Come)”, ”Jawbone”, ”Up on Cripple Creek” i ”The Night They Drove Ol’ Dixie Down” pokazale su što The Band može ponuditi publici gladnoj kvalitetne glazbe. Kao i prethodnik album se našao na listi ”500 najboljih” i to na 45 mjestu.
Nakon drugog albuma Robertson je preuzeo ulogu glavnog tekstopisca, što se vidjelo i na trećem albumu ”Stage Fright” na kojem su se našle samo dvije Manuelove pjesme koje je napisao u suradnji s Robbijem dok je ostalo djelo Robertsona. Album je po zvuku bio rockerskiji od svojih prethodnika, a kao i prethodni nastavio je tradiciju zamjenjivanja instrumenata među članovima, pa je tako svatko od njih odsvirao dijelove pjesama barem na dva instrumenta. The Bandu je stvarno išlo, glazbenici su ih cijenili, publika i kritičari voljeli, stvarali su glazbu kakvu su htjeli, no polako su se počeli javljati i problemi unutar banda.
Albumi i koncerti donosili su veliku zaradu, a neki od članova nisu se znali nositi s time i počeli su se neodgovorno ponašati. Izašlo je na vidjelo i nezadovoljstvo ostalih članova banda time što si je Robertson uzeo monopol u pisanju tekstova. Iako tada nisu znali ali ovim album započeo je početak njihova kraja.
”Cahoots” je četvrti album grupe The Band i zadnji studijski album. Izašao je 1971. godine. Robertson je na njemu napisao ili sudjelovao u stvaranju svih tekstova izuzev Dylanova ”When I Paint My Masterpiece”. Danko i Helm pomogli su mu u stvaranju teksta za ”Life is a Carnival”, a Van Morrison za ”4% Pantomime”.
Sljedeće godine objavljuju ”Rock of Ages” na kojem se nalaze snimke s koncerata održanih u New Yorku. Uz njihove tad već standardne hitove na albumu su svoje mjesto našle i obrade pjesama Marvin Gayea i Chuck Willisa.
1974. godine izlazi album ”Planet Waves” na kojem su ponovno zajedno zasvirali Bob Dylan i The Band. Nakon izlaska albuma krenuli su na turneju na kojoj su članovi The Banda pokazali svoju glazbenu virtuoznost i po mnogima nadmašili i samog Dylana. Odlična svirka bila je dovoljan razlog za snimanje live albuma ”Before the Flood” koji je objavljen iste godine. Na albumu je većina snimaka sa zadnja tri nastupa održana u Los Angelesu.
Trebale su proći duge četiri godine da se The Band odluči na snimanje novog studijskog albuma pod nazivom ”Northern Lights - Southern Cross”. Autor svih tekstova bio je Robertson. Članovi banda su se još više udaljili i glazbeno i privatno. Postalo je sve teže rješavati nesuglasice. U tom teškom periodu za grupu Manuel je zadobio ozljedu vrata što ih je još više uvjerilo da donesu odluku. Složili su se da bi trebali prekinuti s turnejama, te su održali posljednji koncert prije odlaska u mirovinu.
Film ”The Last Waltz” Martina Scorsesea prikazuje njihov oproštajni koncert na kojem su se The Bandu pridružili i Ronnie Hawkins, Muddy Waters, Eric Clapton, Neil Young, Bob Dylan, Ringo Starr, Ronnie Wood, Neil Diamond, Joni Mitchell i Van Morrison, te mnogi prijatelji i suradnici. Uz snimku koncerta na albumu se nalaze intervjui i posebne snimke izvedbe country pjevačice Emmylou Harris, te gospel grupe The Staple Singers. Film je krenuo u distribuciju 1978. godine a zajedno s njime i trostruki LP soundtrack. Vremenom je dobio titulu najboljeg rock dokumentarca svih vremena i svakako ga treba pogledati svaki ljubitelj rock glazbe, ako već nije.
Kasnijih godina sporadično je dolazilo do okupljanja članova The Banda no Robertson se nije odazivao. Kada se 1986. godine ubio Richard Manuel svima je postalo jasno da će sad još teže biti povratiti stari sjaj benda, Godinu dana kasnije Robertson je izdao svoj prvi samostalni album na kojem je pjesmu ”Fallen Angel” posvetio Manuelu.
Manuela je na predstojećim okupljanjima povodom koncerata Rogera Watersa ”The Wall Live” u Berlinu 1990. godine i Dylanovog koncerta, zamijenio Richard Bell, poznatiji kao član Full Tilt Boogie Banda koji je nastupao s Janis Joplin. S pridruženim članom The Band je snimio ”Jericho” 1993. godine. Ovo je bio njihov prvi album u 16 godina, a zanimljivo je da su pisanje tekstova prepustili osobama koje nisu bile u bendu.
Preostali članovi The Banda nastavili su se uspješno baviti glazbom, Robertson je postao glazbeni producent i počeo pisati glazbu za filmove. Helm je odigrao rolu u ”Coal Miner’s Daughter”, biografskom filmu o Loretti Lynn, za što je dobio odlične kritike, te uz Sam Sheparda u ”The Right Stuff”.
1984. godine Rick Danko se pridružio članovima The Byrdsa, Flying Burrito Brothersa i drugima na turneji ”The Byrds Twenty-Year Celebration”.
Hudson je izdao dva samostalna albuma ”The Sea To The North” 2001. godine i ”Live at the Wolf” 2005. godine na kojima je vokale otpjevala njegova supruga.
Prošle godine Helm je objavio novi album ”Dirt Farmer”, posvetu svojim korijenima, koji je ove godine nagrađen Grammyijem za najbolji tradicionalni folk album. Kada je 1999. godine umro i Danko završilo je s okupljanjima preostalih članova The Banda i svatko od njih nastavio je svojim putem.
Diskografija:
Music from Big Pink (1968) The Band (1969) Stage Fright (1970) Cahoots (1971) Rock of Ages (live, 1972) Moondog Matinee (1973) Northern Lights - Southern Cross (1975) Islands (1977) The Last Waltz (live/studio, 1978) Jericho (1993) High on the Hog (1996) Jubilation (1998) The Last Waltz (box set edition, 2002)
Kompilacije:
The Best of The Band (1976) Anthology (1978) To Kingdom Come Anthology (1989) Across the Great Divide (box set, 1994) Live at Watkins Glen (1995) The Best of The Band, Vol. II (1999) Greatest Hits (2000) A Musical History (box set, 2005) From Bacon Fat to Judgement Day (box set) (s Levon and the Hawks)
S Bobom Dylanom:
Planet Waves (1974) Before the Flood (1974) The Basement Tapes (1975) The Bootleg Series Vol. 4: Bob Dylan Live 1966, The ”Royal Albert Hall” Concert (bez Levona Helma, 1998)
