Mladi liburnijski rokeri i punkeri koji sviraju u bendovima I Ate Your Mama, Trio Porko Dio, Shamroch, Šta te boli kurac i Pavijan Grivasti pobunili su se protiv Dražena Turine Šajete jer je demo bendu I Ate Your Mama skratio nedavni nastup na lokalnoj ribarskoj fešti u Iki nauštrb domaćih zabavnjaka Company Banda koji su nastupali poslije njih.
Šajeta je na fešti održanoj 1. kolovoza bio specijalni gost i jedan od voditelja programa potezanje špaga, skidanja pršuta s dizalice i sličnih ”disciplina”.
U svojoj pretposljednjoj kolumni u Novom listu nekadašnji punker Šajo se naravno osvrnuo na taj događaj i napisao da je po njemu rock propao, da je on najskloniji teoriji da je jednostavno ostario. On u tekstu dodaje da, aludirajući na bend I Ate Your Mama, roditelji ostarjeli rokeri, ne bi trebali djeci sređivati gaže na nepriličnim mjestima kao što su lokalne fešte jer da im time samo rade ”medvjeđu uslugu”.
I Ate Your Mama su među ”svojom ekipom” na forumu rirock.neta oštro prozvali Šajetu jer ”pjeva na playback” i jer je ”dvolična osoba kakav svijet još nije vidio”. Shodno tome odlučili su u subotu 23. kolovoza ”Pul Marije” u Iki vlastitim snagama organizirati protestni koncert s početkom u 19 sati i besplatnim ulazom da dokažu da mogu sve odraditi vlastiti snagama bez pomoći roditelja. Šajeta je pak pozdravio koncert, najavio da bi volio da postane tradiocionalan i da će, ako postane tradicija, on sam financirati razglas i rasvjetu za koncert ”Rockom protiv Šajete”. Šajo je dodao da će ako ne bude imao svirku ovog vikenda i sam doći na koncert, te da ga veseli rabijatni punkerski duh mladih glazbenika - makar i bio usmjeren upravo protiv njega.
Neki će reći da su upravo ovim potezom mladi punkeri ustvari samo skrenuli pažnju medija na ionako popularnog Šajetu, dok će one druge razveseliti nemirni punkerski duhovi neafirmiranih liburnijskih demo bendova. Mi se pak nadamo da će ”zaraćene strane” uspješno izgladiti nesporazum i popiti koje pivo pomirenja uz zvukove dobre punk i rock glazbe ove subote u Iki.
U nastavku prenosimo ”spornu” Šajinu kolumnu objavljenu u Novom listu 8. kolovoza. (A.C.)
Dražen Turina Šajeta - ”Rokeri”
Mogli bismo sad ovdje otvoriti raspravu na temu gdje i kad je točno propao rock and roll, pogotovo u našoj zemlji. Nakon svih mogućih i nemogućih objašnjenja ne bi ništa zaključili jer bi jedni tvrdili da je on još uvijek živ (kao što su to neki skloni reći i za kralja Elvisa), dok bi drugi tvrdili da su Rolling Stonesi međunarodna korporacija iliti glazbeni stroj za novac koji nema nikakve veze s početnom idejom. Ja sam ipak najskloniji teoriji da se njegova propast može sagledati u činjenici da je ostario, jednostavno ga je pregazilo vrijeme. On je promicao seksualnu slobodu, borbu protiv rata, ravnopravnost mladih i to u onoj mjeri koja je danas smiješna. Sjetite se samo da su Beatlesi bili nazivani čupavcima!
Što se pak droge tiče, ona je danas raširena i dostupna u svim mogućim miljeima pa čak i onima za koje su ideje i poruke rock and rolla složene poput atomske fizike ili kibernetike. Da vas sad ne davim poput nekog glazbeno kulturološkog teoretičara ili kritičara, reći ću samo da za klasičnim rock and rollom, u potrošačkom društvu u kojem danas živimo, nema neke prevelike potrebe. To ne znači da je svijet bolji nego prije i da su davni problemi riješeni, već ukazuje na to da su se sredstva te borbe promijenila po diktatu vremena. Nema mi tužnijeg prizora od starog rokera. Napola ofucani tip u kožnoj jakni za šankom u tri ujutro uvjerava me kako se danas mladi ponovo okreću rock and rollu. Obično takvima potvrđujem sve što kažu jer svaki moj protuargument mogao bi imati za posljedicu još kojih sat vremena besmislenog razgovora. A što je još luđe, vremešni rokeri sad već imaju i djecu koja stoje na pragu ulaska u svijet odraslih.
Onda onaj sa šanka počne: »Evo, npr. moj sin. Sluša moje ploče i točno kuži u čemu je bit.« Odmah pomislim »jadni sin«. Ako slijedi očeve ideale, automatski nema šanse biti roker u onom smislu u kojem bi to trebao biti. Po očevim stvarima se prekopava samo u tri slučaja. Prvi, u petnaestoj kad tražiš gdje skriva cigarete, cugu i porno časopise (ovo treće je danas isključeno zbog interneta), drugi, u kasnim tridesetim ukoliko želiš znati više o njemu i njegovom životu kako bi svoj učinio boljim (vidi, vidi, što stara komunjara čuva) i treći slučaj (ujedno i najrjeđi), ukoliko ti je otac neki veliki znanstvenik ili umjetnik pa ne bi bilo zgorega da kreneš njegovim stopama. Nemojte me krivo shvatiti i pomisliti kako ja ovdje želim reći da treba negirati obiteljsko glazbeno naslijeđe (ne nipošto), ali nikako se ne smije tu stati jer od starog rokera još je tužnije vidjeti mladog rokera kao njegovu kopiju. Tako se globalno gledano prešlo s hippyja na punk, s punka na dark, s darka na rave, da sad ne nabrajam sve vrste i podvrste glazbenih izričaja koje su gurale svijet naprijed. Naravno, da svaka moja kolumna ima neki povod.
Ovo danas pišem jer sam primijetio da ima sve više mladih rock bandova kojima je tata od jednog člana idejni vođa i ujedno menadžer. Nikad ništa od takvih. Ukoliko se moje dijete jednog dana odluči baviti mojim poslom, ja ću mu to isprva, po uzoru na mog oca, odmah zabraniti. Jedino tako će imati neke šanse izboriti se za sebe i što je još važnije razmišljati svojom glavom. Na svakoj drugoj pučkoj veselici pojavi se neki band kojeg je tata (preko veze) doveo »za ručice« da se pokaže pred okupljenim mnoštvom. Tako se usred polki i valcera odjednom začuju ljuti zvuci distorzirane gitare. Odjednom oko sebe ugledate puno ljudi s »upitnicima iznad glave«. I sve bi to bilo simpatično da mladi bandovi i njihovi tatice imaju smisla za mjeru ali i jedni i drugi insistiraju da se izvede sve što su uvježbali. Ja, koji sam prvi protiv učmalosti i pretjerane polke, stanem sa strane i patim. Patim jer je sve krivo. Probao sam na svojoj koži više puta »krive nastupe u krivo vrijeme i na krivom mjestu«, ali tome nije kumovao moj tata pa sam kasnije dobio onaj »osjećaj za mjeru«. Iako sam, gledajući kolege s kojima nastupam, poprilično neumjeren i žestok. Dakle, poruka dana za mlade bandove glasi: što prije riješite se tatica! Pitajte djeda što je mislio o tatinom rock and rollu. Rock umjetnost, propala ili ne, uvijek mora nositi u sebi duh pobune. Usudio bih se reći da čak i u slušanju turbo folka ima više rock and rolla negoli u sviranju ofucanih obrada s tatinih ploča…
”Mislim da je situacija sada, koliko se god mi svi volimo žaliti, puno bolja nego onda kada smo mi kretali s bendom. Promijenio bih jedino stav mladih ljudi prema politici, mislim da mladi nisu ni svjesni koliku moć imaju i koliko mogu toga promijeniti ako se pokrenu. Mile Kekin (Hladno Pivo)
