Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Ante Škrobonja, prvi hrvatski i ex-ju rock-fotograf

Ante Škrobonja, prvi hrvatski i ex-ju rock-fotografEkskluzivno vam donosimo skraćenu verziju teksta, koji će u integralnoj verziji biti objavljen u novom broju Sušačke revije, o Riječaninu Anti Škrobonji, prvom rock-fotografu u Hrvatskoj i bivšoj državi.

Jesu li sinonim za rock’n’roll električne gitare? One iste po kojima je cijeli prvi naraštaj ovdašnjih rock-bukača prozvan „električarima“? Naravno, odgovor je potvrdan. Međutim, što bismo od tih gitara i njihovih ponosnih vlasnika danas mogli vidjeti da nije bilo – fotoaparata? Kojega god mladca u akciji s električnom gitarom promotrili na kakvoj staroj snimci, naš je pogled moguć samo zato što se u blizini gitariste našao fotograf. A što nije zabilježeno, kao informacija je osuđeno na nestanak.

Priča o riječkim Uraganima, također o dobrom dijelu ostalih riječkih rock-družina iz šezdesetih, drukčija je. Ponajprije zahvaljujući čovjeku koji je cijelo mladenaštvo bio okružen gitaristima, bubnjarima i mikrofonima, ali nije prihvatio izazov te vrste. Umjesto zvučnih tonova, njega su rock-veselicama privlačili vizualni tonovi koje je mogao dobiti na foto-papiru.

Gdje počinje priča o Anti Škrobonji? Rekosmo, tamo gdje i saga o prvim riječkim, hrvatskim i jugoslavenskim tzv. vokalno-instrumentalnim sastavima. Škrobonja je bio sudionik rađanja i djelovanja grupe Uragani. Priča o tomu vuče za rukav u Sušačku gimnaziju i tek načete šezdesete, kada na gimnazijskim hodnicima skupina školaraca započinje pokazivati zanimanje za rock-ritmove. Da dečki misle ozbiljno, potvrdit će skoro uzimanje instrumenata u ruke i osnivanje školskog sastava. No, umjesto gitare ili bubnjarskih palica, u Škrobonjinim se rukama našao fotoaparat. Škrobonja prvih dana 1962. novonabavljenim aparatom Kijev gimnazijsku rock’n’roll bandu počinje kontinuirano snimati.

”Prvi probni snimak te glazbene ekipe”, sjeća se Škrobonja dok razgovaramo na riječkom Medicinskom fakultetu, gdje radi kao redovni profesor i znanstveni savjetnik, a to isto je na Medicinskom fakultetu u Splitu, ”napravio sam početkom veljače 1962. Društvo je imalo iza sebe prve nastupe. Grupa je djelovala u sastavu: Dario Ottaviani (solo gitara), Milan Marčan (ritam gitara), Marijan Peharda (klavijature), Sanjin Kajba (tenor saksofon), Zvonko Šepac (kontrabas) i Ratko Štiglić (bubnjevi). Dečki su bili pravi bend i razmišljali su poput profesi-onalaca, znajući kako treba izgledati, pa su došli u trapericama i istovjetnim sakoima” govori Škrobonja.

Otkud fotoaparat u rukama gimnazijalca? U osnovnoj školi koju je pohađao djelovala je Foto-sekcija, pa je fotoaparat prvi put došao u Škrobonjine ruke već 1958. Malim tajnama snimateljskog zanata klince je učio Viktor Hreljanović, jedan od najuglednijih riječkih meštara objektiva. Konačan učinak? Počinjući snimati Uragane, Škrobonja će okrenuti novu stranicu pop-kulture u nas, postavši – prvi rock-fotograf na području tadašnje države.

Njegovo usmjeravanje objektiva prema rocku nije bilo nešto stihijski i usputno: kad je smjestio Uragane u objektiv, oni mu otud nisu izlazili sljedećih desetak godina. S grupom će toliko srasti da će ga glazbenici smatrati članom benda. Kako su izgledala snimanja? Jedan detalj govori podosta. Poput današnjih kamera, Kijev je imao pridodanu bljeskalicu, te akumulator prilično ograničena kapaciteta, pa je Škrobonja nakon svakog snimka morao juriti do utičnice da bljeskalicu iznova napuni, a onda hitro natrag. Kijev je nakon dvije-tri godine dopunjen češkim Flexaretom, potom u ruke 1969. stiže istočnonjemačka Exakta s izmjenjivim objektivima. Škrobonju su rano počeli tražiti, pa njegova arhiva iz šezde-setih uključuje snimke Kockara, Sonora, Sirena, Sinova mora i ostalih riječkih grupa.

Škrobonja dosad nije priredio izložbu fotografija iz rock-kolekcije. To je tim neobičnije zna li se kako izložbi u njegovoj biografiji ne manjka. O tomu u nje-govim rukama svjedoči prva riječka titula AIFA majstora fotografije, zaslužena i nizom od dvadesetak samostalnih izložbi u Rijeci, Kopru, Poreču, Splitu, Zagrebu, Rovinju, Novom Sadu, Ljubljani, Novoj Gorici… Povrh dvjestotinjak skupnih izlaganja. Rock-fotografija tu je poodavno ustupila mjesto novim tematskim interesima. Škrobonja je bio članom foto-klubova Color, Jadran i Rijeka. Danas je jedan od rijetkih fotografa s titulom doktora znanosti i ima mnoštvo obveza na Medicinskom fakultetu, ali nije prestao snimati.

Ipak, ma koliko ta činjenica bila pohvalna, teško se oteti dojmu kako stari dugovi čekaju nenaplaćeni. Začinjavac rock-fotografije na tlu Hrvatske i bivše države još nije doživio da se kronološki prvi dio njegova opusa vrednuje kako to zaslužuje. A rock’n’roll ne trpi zapećak, njegovo je prirodno mjesto reflektorima osvijetljena pozornica.

Velid Đekić

Objavljeno 10.09.2009.

Vremeplov

Čovjek mora znati svoje granice. Ja ne znam koje su vaše granice. Sa dvanaest godina sam shvatio koje su moje. Shvatio sam da nema previše granica ako radim po svom.
Johnny Cash