Xenia - Uzlet do vrha hrvatskoga rocka

Xenia je grupa malenog, ali moćnog opusa koji s lakoćom preživljava vremenske turbulencije i sigurno pronalazi novu publiku među poklonicima glazbe koju danas izvode Brandan Benson ili Teenage Funclub. Nimalo neobično jer ploče Kad nedjelja prođe i Tko je to učinio predstavljaju sam vrh hrvatskoga rocka.

Kad je godine 1982. objavljen singl Moja prijateljica / Povezi me, odmah je postalo jasno da je rock grupa Xenia netipičan slučaj. Taj, kako će se ubrzo pokazati, jedan od naših najjačih novovalnih singlova, odmah je definirao tri razine koje će obilježiti rad ove grupe do kraja karijere: originalan skladateljski i spisateljski potencijal autora Roberta Funčića, iznimna sviračka kompetencija svih članova grupe te sugestivna vokalna interpretacija atraktivne pjevačice Vesne Vrandečić.

Iako se Xenia danas logično pribraja grupama (riječke) novovalne scene, Robert Funčić je zapravo bio desetak godina stariji od punk prvoboraca. Njegov je glazbeni ukus bio duboko zakopan u 60-im godinama, no ondašnji brzi uspjeh Elvisa Costella, Pretendersa ili The Jam vjerojatno ga je uvjerio da su i nove okolnosti dovoljno šarolike za plasman njegovih muzičkih ideja. I drugi su članovi već bili spremni za profesionalan nastup: ritam sekcija Xenije - Marinko Radetić i Joško Serdarević - nekadašnji članovi riječke grupe Vrijeme i zemlja - bili su kompletni svirači i prije nego što je grupa Xenia osnovana. Potpuno nevjerojatnom glasu i stasu Vesne Vrandečić nije trebalo ništa ni dodavati, ni oduzimati.

Karijera Xenije krenula je brzim tempom: već nakon dva zagrebačka nastupa grupa je dobila ugovor za snimanje ploče i putovala u Švedsku da kod producenta Tinija Varge snimi pjesme za nastupni album Kad nedjelja prođe. Funčić je u Švedsku donio mnoštvo zanimljivih i raznovrsnih skladbi, ali Xenia još nije imala utvrđen prepoznatljiv zvuk. Stoga neke od zasluga za prepoznatljiv zvuk Xenije idu na dušu producenta Varge koji će, inspiriran čvrstom i pomalo asketskom slikom ranih albuma Gang of Four i Blondie, smisliti donekle »suh«, ali vrlo upečatljiv koncept.

Kompozicija te zvučne slike zasnivala se na očiglednim vrlinama benda - sviračkom umijeću, skladateljskoj raznovrsnosti i iznimnoj vokalnoj interpretaciji, ali i činjenici da umjesto standardnih tekstualnih rješenja Funčić teži formi kratke priče, likovima, neobičnim i zanimljivim situacijama i pripadnim emocijama, što je bila inovacija u hrvatskom rocku. Nadalje, koliko god njegov rukopis bio tradicionalistički, Funčić je bježao od standardnih recepata i glazbenih shema što je producentu Vargi bio dodatni argument za odstranjivanje bilo kakvih retro natruha iz kompaktne urbane produkcije. Tako je Xenia postala ekskluzivni power pop sastav s moćnim »crno-bijelim«, »noir« zvukom u kojem je svaka muzička ideja dobila prikladno mjesto. Kao nikad ranije, Varga je pronašao balans između melodija, sirovih gitara i zanimljivih tekstova koji ovu ploču i danas čini slušateljskom poslasticom.

Pjesme koje su nosile album Kad nedjelja prođe bile su Moja prijateljica, kojoj se još tepa da je naša prva lezbijska pjesma, i Vjetar u kosi, no album je imao još hitoidnih potencijala; zaista je čudno da pjesme poput Iznenadi me i Tko si ti? nisu postale veći radiohitovi.

Xenia, doduše, nije igrala na kartu eskapizma, nego je neuljepšano i nimalo nježno pjevala o ljubavi, mučnini, ženskoj samoći. Vrlo je zanimljiva i vrlo kompleksna, primjerice, bila i skladba Kako te želim u kojoj pjevačica Vesna Vrandečić moćno dočarava pomiješane osjećaje mržnje i ljubavi. Funčić se nije libio u svojim pjesmama isporučivati slatkogorke stihove, cinične opaske, a u najambicioznijim pjesmama - poput Subota uvečer - duboko zaplivati u kolotečinama urbane alijenacije: »Subota uvečer svi se smiješe / subota ujutro skrivam se / subota uvečer Zagreb pleše / subota uvečer bojim se«.

Drugi album Tko je to učinio iz 1984. godine ponovo je bio nadahnut, inteligentan, sjajno odsviran i produciran (ovog puta je kao producent potpisan Vedran Božić), a donio je možda još atraktivniji i raznovrsniji materijal. Ploča je bila mekše producirana, otvorenija prema soul, jazz i folk-rock stilizacijama (recimo, efektna fraza na usnoj harmonici u pjesmi Svejedno). Ambiciozniji aranžmani, u kojima su mnogo više mjesta dobili klavijaturistički i puhački pasaži, pratili su još senzibilniji opisi emocionalnih proturječja. Album Tko je to učinio? donio im je hit karijere Troje, no album je bio prepun lucidnih brojeva zamotanih u celofan eruditskih pop rješenja poput Zadnji put, Sasvim slučajno.

I na drugom albumu Xenije izmjenjivale su se ljubavne sličice iz stvarnosti, mračna urbana anksioznost (poput teme silovanja u pjesmi Tko je to učinio), uvođenja lokalnog kolorita (Zadnji put je jedna od prvih uspjelih transplantacija otočnih tema u rock skladbu), specifičan smisao za dosjetku i humor (uspjeli Kardiogram), uz efektan, pa čak i hrabar utjecaj u stvarnosno-politički kontekst - no ni tu se Funčić nije okliznuo: baš pjesma Prvomajski rokenrol jedna je od najboljih.

Dvadeset i pet godina kasnije možemo samo žaliti što je grupa Xenia prebrzo, pa čak pomalo nelogično, okončala svoju karijeru. Funčić je u drugoj polovici 80-ih sigurno mogao napisati barem još dva-tri albuma koji bi vjerojatno zacementirali Xeniju kao srednjostrujašku atrakciju, no i ovako je Xenia nametnula visoke produkcijske, i muzičke i izvođačke standarde. Njena sudbina zagrebačko-riječka ili riječko-zagrebačka, bez stalne adrese, bila je pomalo apatridska, no možda im je baš ona omogućila tako važnu autorsku neovisnost...

Xenia je grupa malenog, ali moćnog opusa koji s lakoćom preživljava vremenske turbulencije i sigurno pronalazi novu publiku među poklonicima glazbe koju danas izvode Brandan Benson ili Teenage Funclub. Nimalo neobično jer ploče Kad nedjelja prođe i Tko je to učinio predstavljaju sam vrh hrvatskoga rocka.

Gdje su danas?

Grupu Xenia (1981.-1984.) činili su Vesna Vrandečić (vokal), Robert Funčić (gitarist), Marinko Radetić (basist) i Joško Serdarević (bubanj). Vesna danas u Zagrebu živi mirnim obiteljskim životom, Marinko se u Njemačkoj bavi glazbom, Joško svira u country bendu Crooks & Straights, a Robert je skladatelj i producent u Rijeci.

Singlovi:
Moja prijateljica/Povezi me, 1982.
Troje/Zadnji put, 1983.

Albumi:
Kad nedelja prođe, 1983.
Tko je to učinio?, 1984.

Top 5 hrvatskih power pop bendova:
1. Xenia
2. Patrola
3. Animatori
4. Fit
5. Cacadou Look

Nenad Rizvanović, Novi list

Objavljeno 02.08.2008.