Guarana Belgrade Calling - prva dva dana

Novi festival Guarana Belgrade Calling trebao je svoja vrata otvoriti u 17:00, a za 45 minuta kasnije bio je zakazan nastup domaćeg benda SARS…

Ali, sa pomaknutom satnicom oko 19:00 S.A.R.S. su izveli tri skladbe i mjesto ustupili grupi Public Enemy. Reperi su, zahvalivši se na podršci dugoj 25 godina i pozdravivši Srbiju i jugoslavenski narod nastupili tek pred oko 300 fanova ali su uspjeli ostaviti dobar nastup.
Oko 1.000 ljudi đuskalo je uz hitove britanskog repera i pjevača Eliota Gliva (Example). Uz sve probleme posjetitelja ali i ljudi oko organizacije pojavili su se i nemilosrdni komarci koji su došli s obližnje rijeke.

Britanska pjevačica Jessie J na binu je konačno izašla tek oko 23.30, kada se Ušće malo napunilo i beogradskoj publici pokazala zašto je trenutačno jedna od najtraženijih pop zvijezda. ”Mislim da me je večeras ujelo oko tisuću letećih insekata”, rekla je Jessie, uz opće odobravanje publike. Par pjesama posvetila je bubi koju je pronašla na bini i kojoj je dala nadimak Fred. Pop zvijezda raskošnog glasa i stasa nastup je završila hitom ”Price tag”.

Nakon Jessi J nastupio je bosanski bend Dubioza Kolektiv. Njihov nastup je ostavio publici ugođaj kakav treba - skakalo se i pjevalo.

Sve u svemu, po pisanju medija i riječima organizatora prvi dan festivala je bio, po čekiranim kartama, s oko 9000 posjetitelja. Po riječima očevidaca oko 3000-5000 tisuća. Komaraca je definitivno bilo više! Definitivno, Belgrade Calling nije ispunio očekivanja barem tog prvog dana.

Drugi dan je donio satnicu kakva je i prikazana na zvaničnom sajtu festivala. Komaraca nije bilo jer je zrakoplov koji je letio da zapraši prostor zaprašio i posjetitelje festivala i njihovo piće u čašama kojim su gasili žeđ po priličnoj vrućini.

Satyricon su otvorili festival, a pratili su ih Paradise Lost koji, iako su zvučali fantastično pred malim brojem fanova nisu mogli zamjeriti što je sunce protivnik kako njima na bini tako fanovima ispred bine.

Ostavili su oko 45 minuta dobre svirke.

Malo veći broj, s obzirom na festivalsku ponudu tog dana, heavy metalaca pozdravio je grupu Black Label Society. Zakk Wilde je izašao kao indijanski poglavica, s perjem na glavi. U oko 45 minuta svirke uspio je ubaciti i 10-o minutni solo koji je, ruku na srce, bio nepotreban. Prebirući po pentatonici uglavnom je forsirao brzinu na gitari, što može plijeniti pažnju kod laika i klinaca. Sve bi bilo u domeni kulturnog ako bi trajalo 3 minute. Ovako, ostavili su publiku zagrijanu ali ništa od efektnog nastupa sem što Zakk plijeni svojom plavom dugom kosom i isto tolikom dugom bradom. Ali, bit na festivalu gdje se svira je da treba svirati a ne pokupiti poene na modnom planu.

I onda su došli The Cult. U 55 minuta nastupa, sa 12 pjesama, i sami najavivši poslije njih zvijezdu večeri Ozzy-ja Ian Astbury i ekipa su zaslužili ocjenu 10. Višeglasno pjevanje, uvježbanost, svaki ton na svojem mjestu prikazali su da netko ne mora živjeti od stare slave nego da časno napreduje s godinama. Od ‘Sonic Templa’ do novog albuma The Cult su održali lekciju kako treba zvučati rock bend sa kilometražom a da se kilometri ne čuju. Nevjerojatno dobro!

I dok se očekivao Ozzijev nastup Ian Astbury se pojavio u Press dijelu koji je samo žičana ograda dijelila od fanova. Iako je I u Press dijelu nastala neočekivana pometnja fanovi su zdušno, ne vjerujući da je njihov idol na samo dva metra od njih, počeli sa prizivanjem. Iznenadjujuće ili ne, Ian je ostavio iza sebe novinare i, iako ga je dijelila žica od fanova, slikao se i ragovorao sa fanovima te potvrdio da, netko što je veći u show business-u on je i normalniji. Prvo nastup a onda i poklon sebe fanovima. Dovoljno za pamćenje. Sve bi to trajalo u nedogled da nije sa video bima pozvao mister Ozzy.

Ushićenje fanova, mladih a i poprilično starijih, eksplodiralo je sa ‘Bark At The Moon’ rifom. Ozzy je sa svojim bendom podigao ljetnu temperaturu i da li je publika podigla njega ili je to profesionalo s njegove strane, dozvolio je sebi da skače i maše kosom u ritmu koji nije baš za njegove godine.

Uslijedila je ‘Mr. Crowley’ i tada je, na trećoj pjesmi ‘Suicidal Solution’ pukao glas zvijezdi večeri. Nije to smetalo fanovima. Falš tonovi u pjevanju su parali uši publici sa strane, ali Ozzy je legenda, i sve mu je oprošteno. U istoj pjesmi publika iz prvih redova je dobila pjenu iz crijeva kojima ih je sam Ozzy polivao. Ozzy nije prestajao sa svojim gitaristom Gus G-jem mlataranje kosom isprati ritam sljedećih pjesama: ‘I Don t Know’ i ‘Shot In The Dark’. 10-o minutni solo spomenutog gitariste i bubnjara je donio predah kako bi se spustila teperatura i pripremili ostali gosti.

Geezer Butler, kojeg je publika na festivalu nemilosrdno pozdravila vikom kao živu legendu Black Sabbatha i Slash su donijeli pjesme iz Sabbath razdoblja: ‘Iron Man’, ‘War Pigs’ i ‘NIB’. Naravno, sa Ozzyjevim falševima i gutanjem zraka jer isti nije prestajao trčati po pozornici (uprkos godinama i velikoj vrućini koju dopunjuju reflektori).

‘Fairies Wear Boots’ je Zakk Wyldea donio na binu sa Geezer i ta je pjesma zvučala bolje nego prethodne sa Slashom i Gus G-jem. Stekao se dojam da Ozzy čita svoje pjesme koje pjeva (recitira) jer, ako biste gledali video bim dok Ozzy interpretira pjesme pogled mu je uprt čitavo vrijeme ka monitoru ispred sebe. Komentari boljih poznavatelja Black Sabbath poslije koncerta su bili da nije znao tekstove koje je izveo na koncertu.

Koncert je i završen sa ‘Crazy Train’. A onda bis i ‘Paranoid’ gdje su svi od gostiju sudjelovali (čak je i Adam Wakeman klavijaturist svirao gitaru). Pirotehnika za kraj, duboki naklon, ...
Definitivno Ozzy i da je samo mahao sa bine dovoljno bi bilo za posjetitelje - njih, po pisanju medija - od 9000 do 12 000. Pjesme izvedene na Guarana Belgrade Festu su iz perioda rada sa Rhandy Rhoads i Jackie E. Lee-jem. Iako je Slash bio na bini tokom izvođenja Sabbath pjesama neuvježbanost je bila prisutna jer se sve odigravalo sa leđima okrenutim publici i navođenjem bubnjara da ‘prijelazom’ završi pjesmu. Ipak, radi se o profesionalcima koji plijene i znanjem i svojom pojavom, tako da će koncert Ozzyja i prijatelja još dugo živjeti u sjećanju onih koji su ga, možda prvi i zadnji put vidjeli u svom životu, u živo.



Ivica Stanković

Objavljeno 03.07.2012.