Putovanje Phurpe počelo je sredinom 90-ih godina u Moskvi kada je grupa umjetnika i glazbenika, predvođena Alexey Teginom, provodeći vrijeme u legendarnom Fabrique of Cardinal Art skvotu, započela studiju tradicionalne ritualne glazbe, udaljavajući se od suvremene elektroakustične i industrijske glazbe s namjerom prodiranja u drevne muzičke kulture antičkog Egipta, Irana i Tibeta.
Projekt koji je isplivao kao rezultat nazvan je Phurpa (jedno od 5 vrhovnih božanstava Father Tantre -pha rgyud- u Bön tradiciji) i svi su članovi nastavili svoja istraživanja u Bön i Budističkim liturgijama sve do danas.
Prije nego je Budizam došao do Tibeta, lokalni narodi prakticirali su šamanske obrede izvedene iz raznih kultova predaka. Tibetanski ceremonijski ansambl sačuvao je svoju autentičnost i zadržao velik broj primordijalnih elemenata, koji proizlaze iz drevne srednoazijske i Tibeto-Burmanske glazbe, netaknute sve do današnjih dana.
Ceremonijski ansambl obično sadrži nga bubnjeve, nekoliko rolmo cimbala, par gyaling oboa te teleskopske dunchen rogove i dunkar školjke. Jedan od jedinstvenih obilježja Tibetanskog monaškog zbora je specifična vrsta pjevanja (mantranja), zvana ”rgyud-skad”, ili ”Tantrički glas”, koja je bazirana na principu transmogrifikacije pjevača tijekom tzv. ”Meditacije mantrom”.
Prema Phurpi, to je skup magičnih praksi iz povijesne regije Bactria u središnjoj Aziji. Bön je samo ime, a izvorno značenje praksi je isto.
”Nisam nikad bio član ikojeg benda ili nečiji menadžer, uvijek sam bio tek osoba iz publike, što će reći bez potrebe da bilo komu iz krivih razloga pridajem ili odričem važnost. OK, i iz publike se može pogriješiti, ali barem ne u lošoj namjeri. Velid Đekić (Riječki publicist), intervju za RiRock.com
