Intervju: Mile Kekin - Nadamo se da postoji dovoljan broj ljudi kojima muzika nešto znači!

Novi album Hladnog Piva bio je dovoljan razlog da porazgovaramo s njihovim frontmenom Milom Kekinom i doznamo ponešto o albumu, tekstovima, glazbenoj industriji, njhovim uzorima…

RiRock.com: Novi je album stigao pa da krenemo s banalnim pitanjem: kome se obraćate? Da li je to ista ona publika od ranije ili tražite novu?

Kekin: Znaš kako, mi se sa svaki albumom obraćamo prvenstveno sebi. To je nama neka vrsta autopsihoterapije. Kada radimo pjesme mi ne gledamo raniju skupinu ili grupu, kako to već zvali, već gledamo prvenstveno da to nama odgovara. Obraćamo se sebi ali smo vidjeli da smo po reakcijama uspjeli pogoditi i nekakav duh vremena.


RiRock.com: Stječem dojam da ako gledamo unazad, Bijelo Dugme je u SFRJ bilo ujedinitelj republika (dobro osim Slovenije) ali su ih ipak svi zavoljeli, mislim na prostor bivše Juge, a da ste vi pokretači tog nekog “nazovi” trenda – vaši tekstovi i vaša muzika to dokazuju? Da li vam je to namjera ili…?

Kekin: Pa pazi, Bijelo Dugme je podilazilo, u nekim trenucima ugađajući pogotovo ljubiteljima etno i folk ukusa a mislim da mi to ipak ne radimo.


RiRock.com: Ne, ja sam mislio na ujedinjene zemalja bivše Juge koja poštuje rad Hladnog Piva?

Kekin: Pa dobro, mi smo i nastali nakon raspada te bivše Jugoslavije i tek 1993. godine krenuli svirati tako da ne vučemo te nostalgične repove ali smo uspjeli doći do ljudi. Pa očito da postoji nešto u našim tekstovima što se mogu poistovjetiti, hebiga, i oni koji žive u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji,… Mi puno sviramo i u Makedoniji i u Crnoj Gori dok puno teže prolazimo u Ferenc Varošu. Vjerujem da je taj jezik kakav je. Nama je drago zbog toga. Mi recimo, nikad nismo ni htjeli biti kult bend. Više smo uska skupina glazbenih sladokusaca. Mi smo htjeli biti bend čije se pjesme sviraju na akustičnim gitarama.


RiRock.com: Prelazimo na industriju. Novi je album. Mladi danas konzumiraju Youtube, a oni malo stariji opterečeni su kreditima tj. kako školovati djecu. Tko će onda kupiti cd?

Kekin: Pa ne znam, zato mi je užasno hrabar potez našeg izdavača u Srbiji koji je proizveo poveću količinu ovih cd-ova. Ja se nadam da će ljudi zbog ovog albuma promijeniti na trenutak svoju naviku, uzet cd i konzumirati ga onako kako smo mi konzumirali LP (vinil – prim. autora). Da sjedneš, da izdvojiš 44 minuta svog vremena i 36 sekundi, sjedneš u stolicu ili fotelju, da pustiš taj cd i da listaš paralelno cover koji je vrlo zanimljiv, čitaš tekstove i tako dobiti kompletan cd a ne samo na brzinu pustiti preko kompjutora. Mi se nadamo da postoji još dovoljan neki broj idealista, ljudi kojima muzika nešto znači.


RiRock.com: Da kažemo ljudi koji imaju para za platiti?

Kekin: Pazi, mi svake 4 godine izdajemo cd. Da izdajemo svakih 6 mjeseci onda bi to bio napad na kućni budžet. Ako ne možeš za bend koji voliš izdvojiti svake 4 godine neke novce, ja sad ne znam koliko će koštati u Srbiji, onda jebiga, taj bend te ne privlači dovoljno, onda sprži cd. Jedino što bih molio, apeliram na ljude koji će kopirati cover da ga kopiraju u boji.


RiRock.com: Nameće se još jedno pitanje koje bih postavio. Poslije svih ovih političkih “bura” kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, pa i ovo lažno i nametnuto ujedinjenje Evrope – ima li nade za opstanak Rock And Roll-a?

Kekin: Opet, to pitanje nam postavljaju već iz 90-ih godina kada je u Hrvatskoj krenuo Cro Dance muzički pravac koji je imao fatalne utjecaje na muzički ukus ljudi i u Hrvatskoj i šire. Mislim da Rock And Roll ne može umrijeti jer Rock And Roll predstavlja nekako jednu životnu energiju koja ne može umrijeti. Ali da ne može izumrijeti na planeti. Kad Rock And Roll umre izumreti će i život na planeti. Tako da ja ne vjerujem u to. Mislim da stvar treba okrenuti naopako. Da krivicu treba tražiti u premalom broju bendova koji imaju premalo dobrih pjesama da mogu pogodit ljude. Ako se pojavi neki xy izvođač koji ima dobru pjesmu on ispliva. Sad da me pitaš ja ti ne mogu nabrojati 5 bendova koji imaju toliko puno dobrih pjesama a da nikad nisu uspjeli. Jednostavno ne mogu. Dogodi se da se pojavi bend koji ima jednu odličnu pjesmu ali baš da imaju puno dobrih pjesama da ih nikad niko nije čuo – nisam još čuo za takve priče. Ja mislim da Rock And Roll još dugo dugo godina neće izumrijeti koliko bude bilo dobrih autora i homogenih bendova.


RiRock.com: Vraćamo se na novi cd. Ja sam već uspio nabaviti novi album i iščitao tvoje tekstove. Da li ti šalješ neku poruku – stječem utisak da ti kao tekstopisac, komentirajući realnost svrstavaš sebe u neku vrstu, da kažem, rock političara. Da li ti je to na umu dok pišeš ili je to čist odbrambeni stav kada realnost napadne?

Kekin: Ako kažeš realnost i ako tu ne podvučeš neki podkontekst koji će uvijek biti aktuelan, razumiješ, ako ti je pjesma aktualna onda će se ona vrlo brzo izlizati. Kada pišem tekstove želim da budu direktna poruka, što ti kažeš, ali opet da budu neke poruke koje će biti univerzalno rješenje. Evo recimo pjesma: ‘Evo mene na ručku’ – tu pjevam o sukobu na neki način dviju nacija, ako hoćeš Hrvata – Srba, ali opet s druge strane to možeš shvatiti kao sukob između darkera i šminkera ili kako god… postoji i drugi način shvačanja mog pisanja. Naše pjesme jesu “na prvu” jako direktne i jasne svima ali ja mislim da jedini način da pjesma može opstati je da se može tumačiti na različite načine.
Recimo kada pišem pjesmu obično sam sam u kuhinji. To obično ide od ponoći do 3 u jutro i u tom trenutku gledam da time sebe zadovoljim. Mislim da je to nevjerovatno ali mislim da je to ključ uspjeha našeg benda ma koliko to ljudi ne vjerovali. Kada pišem pjesmu ne mislim na slušaoca, niti ne mislim na publiku, mislim samo na sebe. I kada radimo svi pjesmu radimo isto tako i to se nije promjenilo. I zbog toga mi imamo već sedmi album kojeg se ne moramo sramiti.


RiRock.com: Znači vrijeme će presuditi?

Kekin: Pa ja mislim da je vrijeme već presudilo. Imali smo makar dvadeset godina dobre pjesme.


RiRock.com: Ima li neki bend vani s kim bi usporedio svoj bend?

Kekin: Daaaaaaaa. Ima ih puno. Ima ih puno. Tom Waits – kao bend. On nije bend, on je jedan čovjek ali on je meni uzor. Pa Bruce Springsteen. Ljudi koji su držali formu. Ljudi koji su i u 50-oj godini izdavali odlične albume i danas izdaju albume i kojima se ja duboko klanjam. Svjestan sam toga tko su oni i mislim da su potrebni idoli. Bio sam na koncertu Bruce Springsteena gdje je on nastupao solo sa akustičnom gitarom i na klaviru I gledam to i shvaćam da sam ja samo jedna figurica u tom souvenir shopu Rock And Rolla. I dobro je imati uzore da te tu i tamo vrate u normalu kada se previše zaneseš.


RiRock.com: Mogli bismo o tome do sutra ali – novi je album. Turneja već kreće sa Kragujevcem…

Kekin: S Kragujevcem da, ali imamo stranicu www.hladnopivo.hr i svi su datumi tamo. Turneja se zove ‘Dodvoravanje’ i počinje. U Hrvatskoj će to biti Arena a u Srbiji Hala Sportova.


RiRock.com: Mile neka zaživi album pa ćemo onda o njemu. Hvala na razgovoru.

Kekin: Može, neka zaživi, hvala i tebi.


Ivica Stanković

Objavljeno 30.05.2011.