Slayer ”World Painted Blood” - Njihov najraznovrsniji i najzreliji album

Novi album Slayera ”World Painted Blood” je komad sirovog thrash metala. Ovo sirovo se prvenstveno odnosi na produkciju koju potpisuje Greg Fidelman, dugogodišnji asistent bivšeg Slayerovog producenta Rick Rubina.

Rubin je inače radio novi album Metallice ”Death Magnetic”, na kojemu je svoj trag ostavio i Fidelman, tako da ”Magnetic” i ”World Painted Blood” imaju sličan zvuk.

Za album možemo reći kako ima raznovrsne pjesme, od onih srednjeg tempa, preko brzih do ultra brzih, tako da se nakon ”Seasons in the Abyss” radi o najraznovrsnijem albumu Slayera.
Drugim riječima, nema šanse da vam album dosadi, a svaka pjesma je, ono što se kaže, ”killer no filler”.

Dakle album otvara stvar ”World Painted Blood”, sa šaptanjem starog indijanskog proročanstva o kraju svijeta na Navaho jeziku (kojeg nijemci, tijekom 2. svjetskog rata, nisu mogli nikako dešifrirati).
Inače, ako je vjerovati bubnjaru Slayera Dave Lombardu, kraj svijeta, odnosno panika o 2012. godini je bila nit vodilja prilikom stvaranja ovog albuma.
Sama pjesma spada u rang brzih, ali ima čak melodiju, odnosno melodijski riff na oktavama koji dolazi nakon urlajučeg refrena ”World Painted Bood”.
Stvar je super pet, superego, supermen.

Nakon nje imamo dvije klasične Slayer superbrze pjesme ”Unit 731” i ”Snuff”, koje zvuče kao jedna stvar jer ”Snuff” kreče klasičnim skvičavim Slayer solom, tako da vam se čini kako to nije početak stvari već samo solo za jednu dužu superbrzu pjesmu.

Zatim nam slijedi usporavanje s pjesmom ”Beuty Through Order”. Glavni riff daje malo na Stoogese s prvog albuma ili, vjerovali ili ne Sonic Youth, sve to pomiješano s atmosferom Black Sabbatha. Jasno, ovu pjesmu možemo i povezati sa ”Seasons in The Abyss”, ali fali nam onih hipnotičnih razlaganja đavolskog akorda. Ali sve u svemu, tko kaže da Slayer ne zna iznenaditi i da uvijek igra na sigurno, ajde, ajde, barem je solo stari Slayerovski. Još jedna super pjesma.

Nakon toga ubrzanje, ”Hate World Vide” podsjeća svojim izbrejkanim riffom na ”War Ansamble”, još jedna sa ”Seasonsa”.
”Public Display of Dismemberment” je muzički jednako brutalna kao što joj naslov kaže. Super ultra brza super pjesma. Za sve fanove duplih kasa i blast beata.

Onda opet malo Stooges furke s pjesmom ”Human Strain”. Možemo reći kako se radi o blizancu pjesme ”Beuty Through Order”.

Na albumu se nalazi i jedna atipična Slayer pjesma – ”Americon”. Dakle, radi se pomalo ulasku u moderate rock ritmiku, wah wah istočnjačku melodija na refrenu, dok je tekst politički, kritika rata u Iraku, koji je zbog nafte, kako pjevaju na refrenu.
Općenito, pjesma je kritika SAD neo cona (novih konzervativaca- Bush, Cheney) i zato ”Americon” i zato najbolja stvar na albumu.

Slijedi ”Psychopaty Red”, stvar koja najviše baca na Slayer klasik ”Reign in Blood”. Inače ta stvar je bila prvi singl, izašla još u prvoj polovini ove godine. Ovdje imamo i nešto što bi moglo biti minimalistički solo na basu, ehhehehe.

Nakon nje najsporija, uvjetno rečeno, pjesma na albumu. ”Playing With Dolls” ima hipnotičku melodiju i to, naglašavam, na klin gitari, a ne distorziranoj. Ta tema ide kroz cijelu stvar čiji instrumentalni dio zvuči kao da je skinut s nekog soundtracka za stari horor ala ”Zona sumraka”.
Opet su nas Slayeri na ovom albumu pozitivno iznenadili.

I album se zaključuje ultra super brzom ”Not of This God”.

Važno je još jednom istaknuti kako se radi o muzički najraznovrsnijem albumu Slayera na kojemu svojim umijećem briljira bubnjar Dave Lombardo. Njegovi ritmovi nisu samo brzina, ima pregršt ritmičkih caka, prijelaza, naglašavanja koji ovaj album podižu na jednu višu razinu. Usudio bih se iskoristiti jednu frazu i reći da se radi o najzrelijem Slayer albumu.

Marin Tomić

Objavljeno 04.12.2009.