Godina dana… Robiju

Brojevi nam daju jednu čudnu dimenziju poimanja života. Tako nas prokleto podsjećaju na neke stvari i događaje kojima vrijeme ništa ne znači, niti im mijenja smisao. Godina dana. Zar već? A, štošta je stalo u ovih godinu dana. Većinom stvari kojima bi se ti neizmjerno veselio.

Sjeli bi na kavu, onu radničku. Pored prazne kućice od stražara, kava u ruci, na licu osmijeh. Tisuću tema, a vremena malo. Uvijek neka frka, neka gužva. ’’Nego jesi li mi poslao onu dorađenu povijest?’’ Nisam stigao. ’’Ma, daj ajde mi to pošalji već 3 mjeseca mi isti odgovor daješ’’, hoću evo sutra… To sutra je stiglo, okrutno brzo i ispunilo misli tugom i sjećanjem.
Dok pišem ovaj tekst kroz misli mi prolazi naše zajedničko provedeno vrijeme. Dal’ s tvojima, na koncertu ili ispred prazne stražarske porte. I nema tih brojeva koji mi mogu razbit sjećanje. Sjećanje na čovjeka. Sjećanje na tebe.

Nikola

Objavljeno 03.11.2009.