KUD Idijoti - Pikola pljuca a.k.a. krvavi pogo u parteru
Rulja ne vjeruje... Čak ni D... Stare pizde su posjetile i naš grad; Palach više nego pristojno ispunjen, prosjek godina 30.
Desetak minuta prije ponoći bend se penje na stage i počinje sat i pol predobre svirke, kojom su nas Idijoti proveli kroz cijelu svoju karijeru: „Nema više snifera“, „Glupost je neuništiva“, „Bepo vrati se“, „Genijalci“, „S. djevojka“, „Io sono dittatore“, „Pula“, „Darwill“ – ma, popis je jednostavno predugačak!
Atmosfera uzavrela, svi znaju riječi – ostarjeli alternativci, mladi kaoseri, propali umjetnici, art čamitelji – svi u vrtlogu ludog poga sa standardnim posljedicama za sudionike (iako ih je većina bila svjesna tek drugi dan). Već dugo nisam osjetio ovakvu energiju na nekom koncertu u Rijeci!
A zvuk klasično riječki, na trenutke dobar, na trenutke katastrofalan (doduše, stajao sam na desnoj strani). Saletov mikrofon je povremeno sam odlučivao kad će se isključiti, dok je Dejotov monitor pojačavao gitaru po vlastitom nahođenju. Ah, taj pank! Ritam sekcija čvrsta i uigrana, gitara i vokali složeni kako pank pravila nalažu. Koncert koji poklonike benda nikako nije mogao razočarati. Naprotiv, Idijoti su odsvirali furiozno, energično i iskreno – lijepo je vidjeti bend sa toliko godina staža kako iskreno uživa u tome što radi.
Sve u svemu lijepa večer, a nakon koncerta klasični kaos u kojem je redar izvukao čašu u glavu.
P.S. D... molim te, napiši konačno dobru recenziju za jedan bend koji nije iz Rijeke (npr. Chang Ffos). Ma, rulja ne vjeruje...
”Još živimo u dosta divljoj varijanti kapitalizma, a potražnja za kulturom, bila ona popularna ili visoka, nije tolika niti će ikada biti kao za pivom i nogometom... Kulturnjaci vole da ih se tretira kao zaštićenu vrstu i ne žele shvatiti da je na kraju dana njihov izričaj, bez obzira na granu kulture, samo još jedan proizvod na tržištu, i potrebno je vraški se potruditi da bi svoju zamisao ili djelo podijelili sa svijetom. Ivan Šarar, riječki menadžer i glazbenik (Let3)