Sinovi mora - Sinovi Rijeke
RiRock.com, glazbeni internet magazin ekskluzivno vam donosi skraćeni tekst riječkog publicista Velida Đekića o jednom od nezaobilaznih riječkih sastava s početka 60ih prošlog stoljeća, čija će duža verzija biti objavljena u sljedećem broju Sušačke revije...
Unatoč imenu koje bi u maštovitijim glavama moglo sugerirati svakovrsne inačice mediteranskog hedonizma, Sinovi mora imaju ishodište u nečemu bitno drukčijeg ozračja.
Bend se rodio kao kadrovski odvojak glazbene družine upamćene pod nazivom Index. Taj se pojam uz nju počeo vezivati tragom lokacije na kojoj je redovito nastupala, Studentskog restorana u Krešimirovoj, pa je u ušima javnosti to zaživjelo kao njezin naziv. Neformalno ime asocijativno je odvodilo prema školničkom redu, profesorskim potpisima i ispitnim rokovima, što se ne čini ozračjem kojim vladaju opuštajući, pogotovo ne glazbeno-plesni tonovi.
Novo glazbeno društvo nastalo je kada su tri člana Indexa potražila izlazna vrata, ne samo istoimenog prostora u kojem su dotad nastupali. Iz prizemlja u Kidričevoj sljedeći prizor priče seli momčad u kavanu na vrhu hotela Neboder, popularnu Četrnaesticu, Razlog? Dogovor o osnivanju nove družine za konkvistu rasplesane Rijeke. Raspodjela dužnosti? Toni Habčić (vokal i ritam gitara), Franko Kalčić Frenki (solo gitara), Tino Matošević (saksofon), Aldo Pezzino (bas), Andrija Dimitrijević (bubnjevi). Bio je jedan od hladnih dana u studenom 1961, a društvo je raspravljalo o serioznu glazbenom zadatku – izboru imena benda u kojem su kanili nastaviti rad. Nakon dvosatne rasprave, stvar je odlučio razriješiti Habčić: - Neka budu Sinovi Rijeke!
Palo je na plodno tlo. Kalčić se nadovezao, uz jednu promjenu: - Ne, neka budu Sinovi mora! I bi po njegovu.
Mjesto za vježbu pronađeno je preko puta Ekonomske škole, u podrumskom prostoru na adresi Filipovićeva 15. Oprema koju su koristili bila je dobrim dijelom njihovih ruku djelo: na gitare Melodije iz Mengeša instalirali su pick upove što su ih osobno namatali, pojačala su sami lemili. Bas im je napravio stolar iz Amaterskog kazališta Viktor Car Emin, kojemu su donijeli fotografiju, pa ga zamolili da rezultat bude viđenom što sličniji. Svaki je gradski bend tih godina imao svoga maestra blanje i dlijeta. Za vokalne potrebe upotrebljavalo se prepravljena pojačala Rudi Čajavec, Iskra i Kraljevo.
Ljeto 1962. donijelo je prvi ozbiljniji izazov, plesni serijal u Malinskoj, u starom Haludovu. Iste godine stigle su prve promjene postave. Umjesto Pezzina, članom je postao Tonči Ljutić Mally (bas), a momčadi se ubrzo pridružio i Ante Bahorić (klavijature). Ljeto 1963. donijelo je korak dalje, do porečke Plave lagune. Momci su tu spajali ugodno s korisnim, pa su prijepodne usvajali fakultetsko gradivo, a novac zarađen večernjim svirkama trošili za podmirivanje školskih potreba, tragom činjenice da su se gotovo svi trudili biti akademski obrazovani građani. Na polaganje ispita u Rijeku odlazili su iz Malinske brodom (Krčki most postojao je tada samo u snovima lokalnih zanesenjaka), isto su činili autobusom iz Poreča. Ljeto 1965. donijelo je plesnjake u Novigradu. On je ostao stalnom ljetnom lokacijom grupe sve do 1968. Tu kaljena postava (Habčić, Kalčić, Bahorić, Ljutić, Dimitrijević) postala je klasičnom.
Kakav je bio repertoar grupe? Družina je bila cijenjena kao izvođač Beatlesa. Zbog umješna višeglasja, svjedoci tvrde kako su i Beach Boysi u njihovoj izvedbi zvučali dojmljivo. Tomu valja dodati Rolling Stonese, Kinkse, Monkees, Procol Harum, Small Faces, Chucka Berryja, Association, Cream.
U slovo razlike Sinova mora u odnosu na glavninu ostalih riječkih suboraca po električnim gitarama ulazi činjenica da je društvo imalo pristojan broj vlastitih skladbi. Kuriozum je da su ih izvodili manje-više redovito, a publika na plesnjacima nije prepoznavala kako joj se s pozornice ne isporučuju isključivo uspješnice sa stranih top-lista. Razlog? Samo jedna od njih pjevana je na hrvatskom jeziku, sve ostale bile su na engleskom. Ne samo zbog stava da je upravo engleski, a ne neki drugi jezik rockerska lingua franca, nego i zbog strategije grupe koja je računala na nastupe izvan matičnih granica.
Broj glava što su dolazile na plesnjake kojima su pružali glazbenu potporu potvrđivao je da su Sinovi mora u vrhu omiljenosti gradske publike. Prosinca 1966. grupa odlazi na turneju po njemačkim klubovima. To je krstarenje potrajalo do ljeta 1969. Slijedom tamošnjih propisa, svaki se mjesec nastupalo u drugom gradu. Na pozornici su se pojavljivali pod imenom The Sea Sons.
Zanimljivom biografskom epizodom grupe valja smatrati i onu iz Frankfurta 1969, iz jedne od hotelskih soba danih na raspolaganje Begnaminu Staniću i Toniju Habčiću. Oba riječka gitarista našli su se u sobi za izvođače u kojoj je noć prije njih proveo još jedan tadašnji posjetitelj njemačkih pozornica, Jimi Hendrix. On je na vratima sobe ispisao tekst jedne svoje skladbe, ne zaboravljajući se i potpisati, također nacrtati ilustraciju koju zbog nepristojna sadržaja nećemo opisati. Habčić i Stanić su rekli OK, odspavali svoje, a danas im nije jasno zašto nisu Hendrixov uradak odnijeli kao atraktivnu memorabiliju.
VIS je djelovao do jeseni 1975. godine.
Velid Đekić
Objavljeno 17.11.2009.
