Sinteza tradicionalne i moderne glazbe

’’Zakopower’’, jedan od najpoznatijih i najkvalitetnijih poljskih bendova održao je sinoć na Ljetnoj pozornici koncert za pamćenje – šteta što će ga pamtiti samo malobrojni Opatijci koji su se odvažili poći na glazbeno putovanje mističnim pejsažem ’’goralskog’’, odnosno ’’gorštačkog’’ rocka.

Ipak, i dvjestotinjak ’’zagrijanih’’ ušiju solidan je odaziv za zemlju kiča i zabavnjaka u kojoj se termin ’’etno-rocka’’ povezuje isključivo uz Thompsona ili ’’Bijelo dugme’’. Poljski ’’Highlanderi’’ odskaču daleko od takve stilistike – glazbenim utjecajem i izričajem najbliži su bendovima poput ’’Nightwisha’’ ili ’’Siddarthe’’. Izvrsna kombinacija tradicionalnih akustičnih instrumenata poput gajdi ili violine s električnim gitarama i klavijaturama stvara bogat i raznolik zvuk kojem referentnu crtu pruža uvjerljiv vokal Sebastiana Karpiel-Bucecke, pjevača i vođe benda, po čijem je rodnom gradu, Zakpanama bend i dobio ime.

O etnografskim korjenima glazbe koju izvode, dovoljno govori i popis teško izgovorljivih imena instrumenata kojima se tijekom nastupa služi njihov vođa – ’’skrzypce’’, ’’koza’’ – odnosno mjeh i ’’pasterska fujara scowacka’’ – dakle, slovačka pastirska frula. Za album ’’Na Siedem’’, ’’Zakopower’’ je nagrađen Fryderykom – poljskim Porinom u kategoriji najboljeg folk albuma. Zanimljivo je da se taj nosač zvuka prodao u čak 600 tisuća primjeraka, što je, gledajući u omjeru na broj stanovnika, dvostruko više od naklade najprodavanijih domaćih glazbenika. Prorijeđenost publike u šatoru na Ljetnoj nije spriječila članove benda da održe izvrstan i dinamičan nastup u kojem su, čini se, u jednakoj mjeri glazbenici uživali zabavljajući sami sebe, koliko i zabavljajući slušatelje.

Jezičnoj barijeri usprkos, ’’Zakopwer’’ je, dvosatnim koncertom uz dva bisa, uspio natjerati na skakanje, dizanje ruku, skandiranje i često pljeskanje publike.

Davor Žic, Novi list

Objavljeno 19.04.2009.