Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Post-apokaliptični neofolk americana koncert!

Post-apokaliptični neofolk americana koncert!King Dude je jedan užasno mračan tip koji svira užasno mračnu glazbu. Pravim imenom Thomas Jefferson Cowgill karijeru započinje u death metal bendu Book of Black Earth, da bi se u solo opusu prepustio istraživanju zaraslih staza i blatnjavih voda neofolka i gothic americane.

Na svoja četiri albuma, izdana za Not Just Religious Music iz Seattlea, King Dude se predstavlja kao usamljeni glasnik apokalipse s dubokim poštovanjem za sveameričku korijensku glazbu.



Njegove zagrobne balade pune su karakterističnih spodoba - vila i vještica, bogova i vragova, ubojica i ubijenih, zmija i žaba, sjekira i vješala, sve u mitskoj borbi za prevlast između dobra i zla, dok glazbenu priču gradi kombinirajući naizgled nespojive elemente - gusarske napjeve sa surf gitarom, industrial šumove s galopirajućim country ritmovima ili teme iz špageti-vesterna s metal upadicama.

Kako zvuči uživo možete se uvjeriti 17.08. ako posjetite zagrebačku Močvaru.

Ponekad nastupa sam s akustičnom gitarom (kao na Wave-Gotik-Treffen festivalu prošle godine), a sada ćemo ga vidjeti u bučnijem izdanju, s cijelim bandom, pri čemu će odmah postati novi omiljeni izvođač svih zagrebačkih ljubitelja Death in June, Nick Cavea, Johnny Casha, 16 Horsepower, Swansa, Cult of Youth ili Chelsea Wolfe (s kojom je, sasvim prikladno, snimio i dva singla).

Objavljeno 29.07.2016.

Vremeplov

Kad kažem ”Ri-rock”, ne mislim samo na glazbeni izričaj riječke scene osamdesetih (Termiti, Paraf, Let 2-3, Laufer, Grad, Grč, Fit... ), nego i na sve ono što je tomu prethodilo, išlo uz to i slijedilo. Mislim na hrpu jednokratnih bandova koji su vježbali u garažama i šupama od Kraljevice do Mošćenićke Drage i opijali se jeftinim vinom na nekom od lokalnih ”jogova”, mislim također na večernja okupljanja na Kontu i život oko Palacha. Mislim na iskrene i naivne mladenačke snove o demo-snimkama, albumima, samostalnim koncertima, svjetskim turnejama.
Bekim Sejranović, književnik