Maer – ’Neradni dan’ (Matica Hrvatska, Meandar, 2013.)
Kada govorimo o Maeru zapravo govorimo o kantautorskom projektu čiji je idejni začetnik Valter Milovan koji je ujedno i autor svih tekstova na albumu ’Neradni dan’.
Kako Maer nije tipičan bend te ovo ime istovremeno predstavlja i Valtera i bend, tako niti ’Neradni dan’ nije prošao tipičnu proceduru glede objavljivanja albuma. Umjesto glazbenih izdavača na ovom je uratku potpisana Matica Hrvatska dok je distributer Meandar, budući da Cd dolazi uz knjigu sa stihovima i odličnim fotografijama Damjana Bistričića.
Na albumu su uz Valtera sudjelovali gitarist Domagoj Mišković, basist Dean Vitasović te bubnjari Robert Slama (Onli-tu) i Toni Pernić .
Album je sniman u 2011. i 2012. godini. Dio albuma je nastao u zametskom Studiju za sirotinju, kod Borisa Rakamarića, s dio u studiju Radija Pule, kod producenta Alda Spade.
Album otvara pjesma ’Kosić’. U prvom planu je jasan, čvrst i izražajan vokal na istarskom narječju, poptpomognut odličnom akustičnom gitarom. U pjesmi su pretočene boje i mirisi Istre no pjesma je zapravo prepjev Lennon –McCartneyeve ’Blackbird’.
’Dove credi di andare’ je lagana, nježna skladba, na talijanskom jeziku, prigušenog diskretnog bubnja, efektnih gitara i zavodljive melodije.
Slijedi ’Proljeće u studenom’ u jednako smirenom ritmu, malo bržeg tempa. Do izražaja dolaze odlični glazbenici i njihova uigranost. Reći da dok sviraju ’zvuče kao da guštaju’ bilo bi najtočije opisu osjećaja koji ostavljaju nakon prve tri odsvirane numere.
Nastavljamo laganom bossa nova pjesmom ’Neradni dan’ koja svojom ugodnom glazbom i smirenom poetičnošću daje pravi uvid u stvarnost koja nas okružuje. Ova je pjesma kritika svakodnevnice koju živi večina ljudi koji su odlučili kod ’Sivih ljudi’ štedjeti vrijeme (op.u. Michael Ende ’Momo’). Bez deranja, lupanja, agresivnih tonova Maer postavlja stvari na svoje mjesto.
Slušajući pjesmu ’Hereza z Galiole’ još jednom dobivamo potvrdu da album ’Neradni dan’ nije još samo jedan glazbeni uradak u nizu, već da je ovo dobro promišljeno i izaranžirano djelo u kojem su poezija i glazba ravnopravni sudionici koji se međusobno nadopunjavaju, naglašavaju, isprepliću.
Najotvorenija kritika ljudskoj gluposti ili možda slavlje iste, ovisno kako na to gledate, iznosi se u pjesmi rednog broja 6. ’Treba više voljeti glupe ljude’ glazbeno i dalje zadržava smirenost melodije koja služi kao podloga za nabrajanje stihova i tek se u jednom djelu događa mala razrada da bi i dalje nastavila istim pravcem do kraja.
Vedrija, brža ali i dalje prepoznatljivog ugođaja puna lijepih pjesničkih slika stiže nam ’Pjesma iz D’.
Nakon nje dolazi do preokreta kao da se radi, u glazbenom smislu, o drugom bendu. Nakon swinga, akustične forme i bossa nove slijedi jedna punk veselica. Kratka i lakopamtljiva kao intermezzo između dva djela albuma. Sve postaje jasno kada imamo u vidu da su u pjesmi sudjelovali Krešo Kunda na trubi i Boro Rakamarić na gitari.
Vraćamo se laganijoj, akustičnoj ’Smiješne stvari’, jednoj od rijetkih ljubavnih pjesama na albumu.
Za kraj je ostala ’Pjesma o zaboravljanju’ u kojoj Milovan niže slike zaboravljenih stvari, ljudi, događaja dok ga prati pomalo mračna, sjetna glazba. U svakom slučaju dojmljiv kraj jedne i u pjesničkom i u glazbenom smislu zaokružene cjeline.
Album ’Neradni dan’ je pravo malo blago koje u sebi krije kvalitetnu poeziju, privlačne i pamtljive melodije a kad uz to dobijemo i knjigu punu vrhunskih fotografija i ispisanih stihova možemo zaključiti da smo sretni što imamo ’Neradni dan’.
Popis pjesama:
1. Kosić
2. Dove credi di andare
3. Proljeće u studenom
4. Neradni dan
5. Hereza z Galiole
6. Treba više voljeti glupe ljude
7. Pjesam iz D
8. Socijalizam u 2175. (kako bi to bilo?)
9. Smiješne stvari
10. Pjesma o zaboravljanju
AS Paulić
Objavljeno 26.04.2013.
