METROBOLIK - Interview

Prenosimo dio razgovora sa grupom - 25.04.2003. ”Ako su Severina i Karma pop, onda smo mi alter!”

…Dok je svakim danom sve više onih koji su čuli i znaju za grupu »Metrobolik« iz Rijeke, prvenstveno zahvaljujući singlovima »Kada noć padne na grad« i «Mala šarena kutija» za koji su u režiji »IRS Arta« snimljeni video spotovi, rijetki su oni koji znaju pravu priču o superjunaku po kojem je band dobio ime.

Radi se o izmišljenom, nacrtanom tipu, blentavom, veselom za kojeg bi neki, površno sudeći po omotu istoimenog albuma mogli zaključiti da je neki mračan lik, no on uopće nije takav.

Zaživio je krajem 2001. godine, tijekom snimanja albuma »Metrobolik« u riječkom studiju »Vega«, i to nakon što su članovi banda – tekstopisac i gitarist Robert Paulić, gitarist Vladimir Kariolić, basist Andreas Brčić (sada Ljubomir Silić - ex-Laufer i Urban & 4), bubnjar Alen Tibljaš (ex-Laufer i En Face) i Ana Kabalin, glavni vokal, saznali da grupa »Metro«, kako su se i oni dotad zvali, već postoji.

– Metro je zvučao kao neki njemački supermarket ili neki loš film s Eddiejem Murphyjem u glavnoj ulozi. Zezali smo se dok smo snimali, smišljali smo novo ime i Robi je odjednom počeo crtati nekakvu glavu, pa ruke, noge i kad je nacrtao tog lika rekao je da je to Metrobolik. Tako smo mi dobili svog privatnog superjunaka, a band ime, otkriva Ana, pjevačica »Metrobolika«, za koju će se mnogi složiti da je ako ne najsvjetliji, pa plavuša je, ne, a ono najistaknutiji i barem od muškaraca najzapaženiji član grupe.

– Postava banda ustalila se tek tijekom snimanja albuma. Do tada nismo imali pojma kako će materijal zvučati. Bilo je to razdoblje autorskog i glazbenog eksperimentiranja. Nije nam bio cilj gažirati, skupiti pare i zbrisati kao većini izvođača u Hrvatskoj, pa se tako, u evoluciji banda, dogodilo da smo dobili i, nazovimo to tako, »šestog člana« grupe. Naime, elektronika nam nije potrebna samo kao studijsko šminkanje ili trend, nego je postala sastavni dio svirke uživo. Prvi je taj standard, band plus elektronika, uveo Urban, a sada ju koriste »Pipsi« i Gibonni.
Od početka smo imali sreće jer nas je izdavač albuma »Dinaton« podržao financirajući snimanje prvog spota »Kada noć padne na grad« dok smo sami isproducirali i iznijeli drgi «Mala šarena kutija» što teško uspijeva komercijalnijim bandovima, a nakon priča raznoraznih menadžera ispostavilo se da se nikom nismo trebali uvlačiti, na HTV-u su nas »prepoznali« i sami su nas zvali, a naš rad podržali su u matičnom gradu »Novi list«, »Radio Rijeka«, te »Hrvatska glazbena unija« dok smo se još tražili i razvijali. Tek kasnije su počeli reagirati i ostali hrvatski i drugi mediji. Također, Odjel za kulturu Grada Rijeke sufinancirao je izdavanje našeg albuma prvijenca »Metrobolik« snimljenog u vlastitoj produkciji jer nismo htjeli da nas netko tlači i pokazuje nam na sat, a mastering je obavio Kenneth McGee iz studija »Mastermix Audio Media« u New Jerseyu, u SAD-u. McGee je poznat po suradnji s Shanijom Twain, Dr. Dreom, »Snapom«, »Run DMC-jem«, Armandom Van Heldenom...

Kako se osjećate kad vas svrstaju u pop izvođače?
– Vrlo dobro, hvala na pitanju, jer se smatramo pop bandom po svjetskim kriterijima, nikako prema ovim našim domaćim, fušerskim standardima jer ako su Severina i »Karma« pop, onda smo mi alter. To je pop, ali nije nekakvo narodnjačko cajkanje. Otpjevano je jednostavno, nema tih ukrasa koji su zemljački. Po nama je to rock svirka s pop vokalom. Takav je autorski pristup banda aranžmanu.

Također se mogu čuti komentari da je riječ o prepoznatljivom riječkom zvuku?
– Svi smo mi slušali te riječke bandove i to su nam bili i svjesno i nesvjesno uzori koje s jedne strane treba nadići, nešto kao stariju braću i roditelje, prilagoditi se sadašnjem trenutku…

Više o najboljem novom riječkom bandu saznajte na njihovom webu www.metrobolik.tk.

Karmen Bosnić - NL, 2003.

Objavljeno 17.12.2004.