Chick Corea Elektric Band - 120 minuta glazbe za pamćenje pod okriljem jazza
Chick Corea Elektric Band su definitivno potvrdili svojim nastupom u Beogradu da treba voljeti glazbu u sebi ; poklon koji su, ono malo, fanova dobili je pozitivna energija koja je od prve sekunde pojavljivanja glazbenika bila prisutna.
Bez pompe, zatamnjenja na bini, prateće glazbe sa zvučnika, pred publiku su izašla petorica glazbenika koji su neštedimice poklanjali osmjehe i na gromoglasan apauz uzvratili također pljeskom. Koncert je mogao početi ...
A onda je krenula lavina tonova, “Charged Particules” otvorila je pandorinu kutiju znanja i umijeća ovih majstora instrumenata. U ovoj pjesmi dokazali su svoje umijeće Frank Gambale i Eric Marienthal. Sljedeća pjesama “Trance Dance” (original John Coltrane) donijela je Corea kroz glazbene bravure u prvi plan. Za sljedeću skladbu “C.T.A.” publika je dobila objašnjenje od Chick Corea da je pjesma, koju je u originalu napisao Jimmy Heath, posveta gradu u kojem sam autor nikada nije bio.
Za četvrtu numeru, “Alan Corday” (s albuma “To The Stars”) publika je doživjela Frank Gambale na akustičnoj gitari. Ipak i pored toga Eric Marienthal je ponovno briljirao što je doprinjelo da nakon završetka pjesme i sam Chick, dok je publika neštedemice pljeskala, stiskom ruke, oda počast briljantnom solu kojim je Marienthal pobrao ovacije svih prisutnih.
Dave Weckl je nakon toga imao solo točku.
Okružen kolegama oko sebe koji su zadivljeno gledali njegove ritmičke igrarije doveo je publiku do ekstaze koja je povicima i zvižducima podržala njegovo umijeće da bi sa završetkom svog solo predstavljanja dobio aplauz svih prisutnih, benda s pozornice i publike od kojih su pojedinci čak i ustali u znak podrške.
“Beneath the Mask” je sljedeća pjesama, s istoimenog albuma, koja je vodila ka završnoj numeri “Silver Temple” s prvog albuma ovog benda.
90 minuta glazbe, jako dug aplauz, bend pozdravlja sve prisutne i odlazi. Ali događa se nešto što više priliči Heavy Rock koncertima, publika ustaje sa svojih mjesta, prilazi bini, iako osiguranje reagira objašnjavajući da se to ne smije, i ne prestaje zvižducima pozivati bend na bis. Kako je to trajalo dobrih 5 minuta bend se pojavljuje, otpozdravlja publici, Chick Corea fotoaparatom slika publiku i obraća se prisutnima pitanjem: ”Ako želite sjediti, sjedite, ali sjedite svi. Ukoliko želite stajati, vi stojite ali želim da svi stojite.”
To je bilo dovoljno da i ono malo revnosnih posjetitelja koji se sjedili ustanu i priđu bini. Chick je opasao svoju Yamaha KX-88 klavijaturu i počeo glazbeni dijalog s publikom svirajući tonove na istoj tražio je od publike da pjeva to odsvirano, u početku dosta slabo, publika je dobila podršku od Gambalea, Marienthala i Patituccia koji su, moglo se čuti i u publici, bez mikrofona doprinjeli da se pjevačka stidljivost pretvori u zborno pjevanje gdje je dirigirao sam Chick. A onda je uslijedila 20-o minutna “Got a Match” s prvog albuma ovog benda gdje je dominirao i Chick i Gambale i Patitucci.
Nakon skoro 120 minuta nastupa bend se oprostio od beogradske publike. Dug, jako dug aplauz ispratio je bend koji se povukao s pozornice nakon više minutnog mahanja, naklona i širokih osmijeha koji nisu krili zadovoljstvo nakon uspješno odsviranog koncerta. Previše dobar koncert pred, na žalost, premalo publike koja je ipak ”odigrala svoju ulogu” podržavši bend kao da je pred prepunom Arenom.
Umjesto P.S.-a: primijetilo se da svi u bendu ravnopravno sudjeluju u kreiranju kompozicija ali kada se, netko od prisutnih iz benda istakne u solo dionici, nakon završteka pjesme dobio bi prijateljski stisak ruke od svojih kolega. Tako je Marienthal dobio i tapšanje po ledjima od Chick Coreae, Patitucci je dobio pljesak dok je briljirao u numeri C.T.A. od Gambalea, bez obzira što je numera bila u toku, a npr. dok je Chick imao solo uvod sam Weckl je palicom ”upozorio” Patituccia da je odsvirani dio bio maestralan. Sve to je doprinjelo da i publika, bez obzira dok traje pjesama, povicima i aplauzima pozdravlja umijeće ovih majstora glazbe i bend je to primijetio od samog početka koncerta. Zaključak se nameće: Onaj tko umije, on zna i može. A sve to je pod okriljem JAZZ glazbe.
Ivica Stanković
Objavljeno 09.07.2017.
