Cacadou Look - Intervju
Jasmina Nina Rožanić: ”Postale smo majke i nije više bilo vremena za bend” - pročitajte dio razgovora sa pjevačicom nekad iznimno popularne grupe...
Naime, kao što je nekima poznato, Suzana živi i radi u Amsterdamu, Alenka u Veroni sa suprugom, Giovanna je u Zagrebu, Tatjana je majka i ima privatnu firmu, a Jasmina je danas Rožanić i odgaja čak četvero djece i s njom razgovaramo - o svemu pomalo...
Što je razlog da ni jedna od vas nije ostala u glazbenim vodama?
– Svi u životu imamo neke periode. »Cacadou look« je jedna od naših faza koju je, prije svega, obilježio timski rad u bendu. Stoga, bez i jedne cure bend »Cacadou look« nema smisla, a kako nismo bile voljne započeti sa solističkim karijerama, napustile smo glazbu. Kasnije, tijekom godina, našle smo se u nekim drugim životnim okolnostima... Naravno, žao nam je što »Cacadou look« nije potrajao duže i što se ugasio naprasno.
Proteklih godina nikad vam nije palo na pamet aktivirati grupu?
– Ne, jer smo vrlo brzo posao pronašle u Amsterdamu. Doduše, tamo smo svojevremeno bile iznajmile prostoriju i instrumente. U to vrijeme još uvijek smo bili odlično uvježbani bend i na probi smo doista fascinirale neke muške promatrače. No, sve je ostalo na tome... Na kraju krajeva, kad se »Cacadou look« ugasio imale smo tridesetak godina i meni se osobno kasnije nije svidjela ideja da se žene u zrelim godinama penju na pozornicu. Ne želim reći da su godine velika prepreka za bavljenje glazbom i mislim da niti jedna od nas danas nije glazbeno zakržljala. Štoviše, u trendu smo, slušamo modernu glazbu, a ne ono što je bilo popularno prije desetak i više godina. No, s vremenom su stigle nove obaveze, postale smo majke i nije više bilo vremena za bend.
Vidite li na hrvatskoj glazbenoj sceni ženski bend koji se eventualno približio visokim glazbenim standardima grupe »Cacadou look«?
– Ne prepoznajem niti jednu grupu koja radi slično nama. Iznimno poštujem rad grupe E.N.I. i smatram da su postigle veliki uspjeh, a sigurna sam da mogu napraviti još i više. Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Vremena su danas drukčija i ženskim se bendovima pruža puno više mogućnosti nego li nekoć nama.
Kako je bilo biti ženski sastav na sceni na kojoj su dominirali muškarci?
– Ponekad teško. Znate, mogli su se čuti zlobni komentari, kao u stilu: »Što, vi ženske možete«. Stoga, bilo nam je potrebno uložiti dvostruko više truda kako bismo pokazale da je to što radimo kvalitetno i dobro poput rada muških kolega. No, ne mogu osporiti činjenicu da smo ipak najveće prijatelje imale među muškim bendovima od kojih su nam neki nesebično pomagali, a neki su nas čak i tetošili, što smo znale iskoristiti. Dakako, u onom pozitivnom smislu.
Novi List (12.2003.)
Objavljeno 25.09.2004.
