Promocija novog albuma Lovre Pogorelića u Lisinskom

Pijanist Lovro Pogorelić održat će koncert sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem Uroša Lajovica u KD V. Lisinskog, 3. travnja 2009. Ovom će prilikom promovirati svoj novi album na kojem izvodi djela Modesta Petroviča Musorgskog i Sergeja Rahmanjinova.

Album je objavljen u izdanju francuske kuće Intrada, a ovih dana će se Dancing Bear pobrinuti da bude dostupan i u Hrvatskoj. Za sve znalce i ljubitelje glazbe, s ponosom donosimo radosne vijesti, a vjerujemo da će ovaj genijalni glazbenik uspjeti i proširiti krug poklonika ovih svevremenskih autora svojim maestralnim izvedbama.

Napomenimo da će u KD V. Lisinskog biti organizirana prodaja albuma po promotivnoj cijeni.

Sam Lovro Pogorelić napisao je povodom objave ovog izdanja: „Sjećam se kada sam kao dijete na radiju prvi puta slušao «Noć na golom brdu» Modesta Petroviča Musorgskog i bio fasciniran tom sirovom energijom. Nisam znao koga slušam, moj otac mi je objasnio da da je riječ o jednom od najneshvaćenijih skladatelja. «Slike s izložbe» uskoro su postale jedan od mojih favorita ali sam bio premali da bi ih svirao. Otkad sam ih krenuo učiti bilo mi je zanimljivo koliko različitih izdanja postoji, kako su se redaktori, čak i Rimski-Korsakov, trudili ispraviti harmonijske «pogreške» Musorgskoga. Iz tih, na trenutke komičnih ispravaka, vidljivo je koliko je njegov izraz bio neshvaćen, a na priče o njegovom «diletantizmu» danas se možemo samo nasmijati.

Ciklus «Slike s izložbe» po svojoj voluminoznosti zvuka jedan je od najzahtjevnijih komada klavirske literature, djelo koje ne trpi osrednje izvedbe ni osrednje pijaniste. Na trenutke izvorno sirovo, pred pijanista postavlja vrlo jasne i ogoljene zahtjeve, a psihološka dubina izraza je vrlo daleko od dražesnog prikazivanja šarenih motiva i sličica.
Nakon Ferenza Liszta, Sergej Rahmanjinov najveći je pijanistički uzor, autor muzike koja vas obuzme istoga časa kada se njome krenete ozbiljno baviti, ako imate imalo senzibiliteta.
Ako je Liszt otvorio klavir, Rahmanjinov je sve zatvorio i dovršio. Maksimum iskorištenosti klavirskog zvuka, od pppp do ffff (njegove oznake), na trenutke beskrajne širine fraza, gomila nota, a niti jedna suvišna.

Oduvijek mi je bio osobito blizak, u njegovoj glazbi nalazio sam svoje emocije, doživljaje, ukazanja. Slušajući njegov Klavirski trio u d-molu na našem Festivalu u Pagu u ljeto 2000., shvatio sam da mi otac umire.

Kažu da je glazba jedna od najvećih spoznaja. Rahmanjinov je moja spoznaja.“

Objavljeno 28.03.2009.