Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

RiRock - S punkom se u Rijeci sve okrenulo naglavačke

RiRock - S punkom se u Rijeci sve okrenulo naglavačkeRiječka rock scena, rođena krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća svoje je ”adolescensko doba” živjela u ritmu bazičnog rocka, a onda je došlo vrijeme odrastanja i nekog drugog promišljanja. Zašla je u drugu polovinu sedamdesetih, skinula šareno ruho i psihodeliju zamijenila isprva simfo rockom, a onda sasvim iznenada i preko noći odjenula se u crno i sve okrenula naglavačke. Zarolao se punk, a svi oni koji su nazočili koncertu Parafa, prvog punk banda u ondašnjoj državi, kojeg su Valter Kocijančić, Duško Ladavac i Zdravko Čabrijan upriličili u Parku Vladimira Nazora, sad već daleke 1977. godine, mogu s pravom izustiti – nazočili smo povijesnom događaju.

Punk se mjeri od Parafa

Zdravko Čabrijan Zdrave (bas), Dušan Ladavac Pjer (bubnjevi) i Valter Kocijančić Fanatik (gitara, vokal), prva postava Parafa ili ”krivci” za sve ono što se na glazbenom polju Rijeci događa do današnjih dana. Svoj su prvi koncert odsvirali 31. prosinca 1976. godine u Parku Vladimira Nazora, a svoju prvu ploču imenom ”A dan je tako lijepo počeo” izdali 1980. godine. Po izlasku LP-a Fanatik napušta band uz objašnjenje – sve što sam imao reći rekao sam na toj ploči, a na njegovo mjesto dolazi Pavica Mijatović zvana Vim Cola. Kad ga je urednik Ri-rock.coma Nikola Cvjetović upitao koji su mu bili uzori Valter je odgovorio:
– Ma, stari moj, nikakvi bendovi. Ja nisam pojma imao šta je to punk. Ja sam ti punk skužio preko fotografija. Imao sam sreće da mi je stari razvozio strane novine, pa sam cijelo vrijeme znao što se vani događa. Prvi uzori bili su mi ”Melody Maker”, ”Bravo” i ”New Musical Express”. K’o klinac sam furao onu mapu iz likovnog cijelu izlijepljenu malim sličicama iz novina. Bila je puna Iggy Popa, Alica Coopera, Sladea... Svi klinci u razredu bili su ljubomorni na tu moju mapu. Što se tiče punka, nije bilo nikakvih glazbenih uzora. Pazi, u to vrijeme smo slušali Smak, ”Yu grupu, Grupu 220. Cijela ”mjuza” za moje pjesme izašla mi je iz glave. Imao sam ”Eco” gitaru, nažicao sam staru kintu za muzičku školu u ondašnjem Radničkom sveučilištu i s tom kintom sam umjesto na satove gitare, išao kupiti svoj prvi ”pick up”. Uštekao bi se u stari radio i peri. Čovječe, to je bila ludnica.

Riječki novi val

Rijeka je zanemarivo malo kasnila za Londonom, a Parafi su utrli put ne samo glazbenom pravcu već pokretu, jer punk se u Rijeci nije samo svirao, on se u Rijeci istinski živio. Živio se u garažama, po ondašnjim mjesnim zajednicama, po brojnim koncertnim prostorima, na ulicama, u školama i nadasve pred hotelom ”Kontinental”, najdražim okupljalištem aktera novovalne scene.
Živio se intenzivno i žestoko, a u vrlo kratkom roku, Parafi su dobili glazbeno pojačanje. Preko noći Rijeku je zapljusnuo prvi val pokreta znanog kao novi val. A njega su Parafima pomagali ”valjati” dečki iz Mrtvog kanala, Termita, Protesta, Zadnjih, Kaosa, Loma, Istočnog izlaza, No. 1, Tadaime i mnogih drugih. Prvi val prouzročio je drugi, dečki su se malo ”prestrojili”, a svekolika je mladež uživala u svirci Grča, Strukturnih ptica, Dr. Steela koji se u početku zvao Nož u leđa, Knapa, Konjaka, Umjetnika ulice, Idejnih nemira, Vijetnamske ruže, Grada, Fita, Ogledala, Leta2... Osnovani su i oni za ondašnju rijeku nešto ”mekši” bandovi – Xenia i Denis&Denis.

Put ”do kraja svijeta”

Treći riječki val činili su cure iz Cacadou looka, Let 3, a na njegovom izdisaju pojavili su se Lauferi, Public i En face. Kasnije su došli neki novi klinci, neka nova ”mjuza”, ali i dalje s tako prepoznatljivim riječkim zvukom. S usponima i padovima taj se zvuk zadržao do današnjih dana, a zahvaljujući oni prvim, ali i svim onima koji su ustrajali u ”biti drugačiji” Rijeka i dandanas nosi titulu prijestolnice rocka u Hrvata. Svakako, ne bi smjeli zaboraviti ni sve one koji su s glazbenicima živjeli punk i ono što je iz njega proizašlo, a to nisu samo ljudi – fotoreporteri, novinari, funovi, glumci, slikari, dizajneri i ostale umjetničke duše, to su svi oni anonimusi koji su za svojom omiljenom scenom nerijetko putovali i do ”kraja svijeta”, tu su i sva ona legendarna okupljališta i klubovi na čijem čelu oduvijek stoji ”Palach”, a tu je i Ri rock, još jedan specifikum riječke glazbene scene. Ustvari, dovoljno je reći – iza svega stoji duh kakav može iznjedriti samo lučki grad imenom Rijeka.

”Kont” – okupljalište ”uvrnute omladine”

Hotel ”Kontinental” žestoko je živio krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Znao je ”starac” sve, i one najskrivenije tajne, snove, uspjehe i neuspjehe ondašnje ”uvrnute omladine”.
Za razliku od kavane koju su mnogi nazivali ”drogerija”, slastičarnicu ili lijevu stranu ”Konta” zvali su ”parfumerija”. Prostor koji ih je dijelio nerijetko bi izgledao kao pravi boksački ring, jer punkeri i šminkeri – prevelik je to bio jaz. Ipak je ”drogerija” imala prednost – naime u sklopu kavane nalazio se jedini toalet, pa su šminkeri svaki put odlazeći do tog ”nužnog mjesta” nužno doživljavali i noćnu moru. Šminkerski odjevene vršnjake punkeri nisu podnosili, a osjećaji su bili obostrani, ali one koje su obožavali i s kojima su oduvijek imali hvale vrijedan suživot bili su riječki umirovljenici kojima je hotelska kavana bila drugi dom baš kao i tim malcima odjevenim u kožne jakne nafilane sa zakovicama i zihericama. Punkeri su polagali pravo i na ogradu koja je u ljetnim mjesecima zbilja trpila sve i svašta. Mnogi se i danas pitaju kako li je uspjela sve to izdržati, a da ne ”pukne”. I nikad nije bilo da u ”Kontu” nekog nije bilo, neovisno o kojem dobu dana pričali. Đir je uvijek bio isti – najprije ”Kont”, potom ”Aleks” ili ”Borac”, a onda put pod noge pa u ”Palach”. I tako svaki dan, i tako mnogo godina.
A onaj tko nije bar jednom doživio da ga Miro, legendarni šef kavane izbaci kroz kriva vrata, ili da ga posluže barba Mate, Jure ili mlađahni Ive, niti ne znaju što su propustili.

Lijepe žene prolaze kroz grad...

Glazbenu scenu tog vremena pratile su i sve ostale scene. To je vrijeme iznjedrilo strip mahera Ivana Miškovića Miška, brojne likovne umjetnike (Stiv, Vrgoč, Winter...), glumce tada okupljene u brojne amaterske glumačke družine, modne kreatore (Gus), cijelu ”curmu” novinara, fotoreportera (Kriza, Petković, Bjelobaba), pisaca i mnoge druge. Imalo je to vrijeme svoje lidere (Kralj, Diego, Zoff), svoje ”mile dečke” (Pjer, Dado, Velid...), svoje lijepe žene i svoje maskote. Imalo je sve!

”Val” prije ”Poleta”

Kad su sedamdesete došle do svoje zlatne sredine, psihodelični riječki zvuk zamijenio je simfo-rock stil, a i punk se već počeo sanjati. Te, 1975. godine izlazi prvi broj časopisa ”Val”, pod uredničkom palicom Miše Cvijanovića Cvije, legendarnog riječkog novinara. Tada začet, ”Val” je vrlo brzo našao svoju čitalačku publiku i postao kultni časopis mladih. Mnogi će s ponosom istaći da je ”Val” počeo izlaziti prije zagrebačkog ”Poleta”, a mnogi će se sjetiti i nastanka grupe Vrijeme i zemlja koja je obilježila to prijelazno doba, doba u kojem je Rijeka skinula uobičajenu odjeću, ošišala se na kratko, probušila zihericama i zasvirala žestoki punk. Sjetit će se i podatka da su 1979. godine dečki iz banda ”Vrijeme i zemlja” objavili prvi single, te malo zatim prvu (i jedinu) ploču nazvanu ”Vrijeme i Zemlja I” za RTV Ljubljana.

Srle – ”najmiliji” pandurima

Najvjerniji ”sljedbenici” punk scene svakako su bili drugovi u plavom, panduri od milja. Nije bilo dana bez racije i provokacije. Ipak, u odnosu na današnje dane sve je to bila igra. Oni su tražili nešto što nikad nisu našli, a punkeri su se osjećali iznevjereno ako bar jednom dnevno ne bi uslijedilo ”identificiranje”. Koncerti su bili prekidani i zbog perja (Termiti), i zbog pekmeza (Protest), a ponekad i zbog tekstova, iako je svaki band prije svirke morao skočiti s tekstuljcima pod rukom do ondašnje ”cenzure”. Ali ”cenzura” i nije bila neka jer bendovi su uvijek uspjeli reći ono što su mislili. Omiljeni ”cenzorima” bili su tekstovi ”Grča i još ponekih. A omiljeni ”plavima” bio je Srećko Gaćeša Srle (Mrtvi kanal). Možda zato što ga je zbog duge kose među ošišanim glavama bilo najlakše uočiti.

Slavica Mrkić Modrić - Novi list / Ri-rock.com

Objavljeno 15.09.2006.

Vremeplov

Odbijati odrasti je kao odbijati prihvatiti vlastite granice. Zato mislim da mi nikada nećemo odrasti…
Robert Smith (The Cure)