Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Video: Hotel Kvarner – Punk pod kristalnim lusterima

Video: Hotel Kvarner – Punk pod kristalnim lusterimaMa koliko zvučala čudno, faktografija je neumoljiva: između bučnog pankerskog radikalizma i mirnih neobaroknih interijera na riječko-opatijskom području postoji čvrsta, štoviše ekskluzivna veza.

Riječki dokaz? Eksplozivna promocija hrvatskog panka u palači Modello 1978., kojoj je fitilj zapalila grupa Paraf. Opatijski corpus delikti? Iznađen je samo godinu potom, u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, a ključni dio odgovornosti za nj preuzeli su Termiti.Opatijski pankerski zločin dogodio se u glamuroznu hotelskom zdanju iz 1884. Točnije, u njegovoj Kristalnoj dvorani, graditeljski dodanoj 1913., pred sam početak Prvog svjetskog rata, ali još uvijek na vrijeme da se aristokratski Beč u njoj balski prepusti taktovima valcera. Pritom možda i zakratko, prešutno odustajući od naslova Na lijepom plavom Dunavu, parafrazirajući ga u mjestu primjerenije Na lijepom, plavom Kvarneru.

Ako je doista bilo poduzeto, takvo destruiranje tradicionalnih vrijednosti, međutim, nije ni sjena zahvata što će u toj istoj dvorani biti poduzet u večernjim satima 21. prosinca 1979. Činjenicu da su događaju bile spriječene nazočiti nadvojvodske i grofovske glave, uključujući žensku pratnju u krinolinama, uz mrvu zločestoće, dalo bi se komentirati tvrdnjom - prava šteta. Kulturološki jaz nudio je zanimljive rezutate. I bilo bi vrlo zanimljivo čuti njihov komentar. Razlog? U završnici 1979. Kristalnom dvoranom su klizile frizure urađene kao pankerski home made, a svjetlost se nije prelamala na ogrlicama s draguljima, već na nizovima ziherica. Pripadnici pank-aristokracije imali su to više mjesto u vlastitoj društvenoj hijerarhiji što su mogli pokazati opakiji izraz lica, neuredniji „look“, glasom grublje podcrtavati zajedljive refrene s pozornice, pa i zamahnuti pesnicama, u situacijama kada je to grupnim „protokolom“ očekivano.

Je li najava obećavala da će večer biti upravo takva? Ne posve. Program je govorio o izvođačima raznorodnih profila. Na popisu su se nalazili slovenske družine Buldožeri i Na lepem prijazni, zagrebačko Prljavo kazalište, također riječko-opatijske snage Paraf, Parobrod SUS, Termiti i Naša stvar, te kantautor Davor Černeha. Kroničarska pedanterija ne propušta primijetiti znakovitost uvodnog događaja, koji je signalizirao kako te večeri mnogo toga neće biti u skladu s planiranim. Početak koncerta kasnio je dva sata. Razlog? Kombi s razglasom iz Zagreba završio je negdje u Gorskom kotaru, u jarugi pored ceste. Novi je hitno nabavljen u Kopru. Publiku je za to vrijeme, izvan programa, nastojala odobrovoljiti opatijska blues-skupina Ery. Kad su tehnički problemi razriješeni i priča se zakotrljala regularnim putevima, predmnijevalo se da će zvjezdani trenuci večeri nastupiti izlaskom na pozornicu Buldožera (tada već sa statusom hodajućih rock-spomenika), Prljavog kazališta (momčadi s objelodanjenim prvim albumom) ili Parafa (s netom objavljenim prvim singlom).

Tako su mislili svi osim – Termita. Predvođeni Predragom Kraljevićem Kraljem u njegovu superiornu izdanju, Termiti, družina s tek jednogodišnjim „radnim stažom“, žestokim zvučno-scenskim udarom bez imalo respekta mete konkurenciju s pozornice, onu što je prethodila i onu koja ih je na pozornici trebala naslijediti. Dok su se dečki s instrumentima obrušavali na publiku rafalnom paljbom glazbenih aduta iz svoga već profilirana repertoara, Kraljević se prihvatio pisanja zasebnog poglavlja povijesti hrvatskog rocka.

Pisanja? Pomalo neprecizan termin. U naizgled (ne)kontroliranu izdanju – zagradu namjerno koristimo da bi zamaglili jasnoću formulacije, budući da je to stvarnosti najbliži opis stanja – rock-teatar made in Kralj uključio je premijernu uporabu scenskih rekvizita poput zahodske školjke (za početak nastupa postavljene na postolje, čime bi uobličila Spomenik ljudskoj gluposti), vreće s perjem (potonji će izum naknadno zaživjeti kao konstanta scenskih ukazanja Leta 3), te usisivača koji je perje trebao razbacati u publiku (i u ključnom momentu zakazao). Performans je začinio licem što ga je pobijelio vapnom ostruganim sa zida garderobe, također osobnim striptizom, te krenuo u obračun sa zvučnom opremom. Dok je publika otvorenih usta pokušavala dokučiti što se događa, ne vjerujući vlastitim očima, Kralj prihvaća izazov novonastalih scenskih okolnosti. U trenu kad je pozornica popustila, pod furioznim udarom pomahnitale udarne igle Termita u prednjem se dijelu lomeći (službena verzija priče kaže da je Kralj skočio u zrak da bi provjerio čvrstoću pozornice), on se ne povlači, već u performans uključuje i lom. Svjedoci događaja pamte tehničara Radio-Rijeke kako uspaničeno trči, baca se za mikrofonima i ostalom radijskom opremom, postavljenom zbog audio-zapisa koncerta, nastojeći spasiti od uništenja što se spasiti da. Sreća u nesreći? Filmska kamera nalazila se nešto dalje.

Predvođeni Kraljem, Termiti su pozornicu okrenuli naglavce. U svakom smislu. Antologijski trenutak hrvatskog i yu rocka smjesta je u glavama dežurnih dušobrižnika popraćen pitanjem: je li nastupom Termita Kristalna dvorana obeščašćena? Ako jest, iz pankerske vizure riječ je o uspjehu.

Slijedeći mudrost da život hita dalje, pop-kultura pod krovom hotela Kvarner nastavit će standardnijim koracima. Koji uključuju i rock. Npr., kao zaseban cjelovečernji program u sklopu festivala Dani jugoslavenske zabavne muzike. To je ona ista manifestacija što je započela život pod imenom Festival zabavnih melodija Opatija, koji je redovito organiziran od 1958., isprva kao nacionalni pandan San Remu. Ne držeći se uvijek Kristalne dvorane, rockerski dio priredbe znao se preseliti u hotele Imperijal i Adriatic. Maturalne zabave pod krovom hotela načelno nisu rockerski događaj, ali možda i jesu u slučaju da im glazbenu podlogu pružaju riječki Uragani, kao što se to događalo šezdesetih. Zasigurno je to i nastup talijanske rock’n’roll zvijezde imenom Little Tony, koji je u Kristalnoj dvorani nastupio 18. listopada 1960.

Poklonicima nešto mekših tonova može biti zanimljivo da je Opatija neko vrijeme bila mjesto izbora jugoslavenskog predstavnika za Pjesmu Eurovizije (1973.-1976.). Na prvom opatijskom izboru zapaženo će nastupiti Neda, Miljenko i Dario, riječki akustičarski folk-trio. Šireći u šlagerskim vodama ozračje hipi-kulture, tih su godina obavljali kulturološki posao vrijedan poštovanja. Kristalna dvorana hotela Kvarner potom je najčešći domaćin Dori, festivalskom izboru hrvatskog predstavnika za Eurosong. Prve godine Dore, 1993., za predstavnika je izabrana skupina Put, nastala iz riječke vokalne skupine Putokazi. Riječki izvođači zaputili su se iz Kristalne dvorane na Pjesmu Eurovizije također 1997. (ženska skupina E.N.I., još jedan derivat Putokaza), te 2003. (Claudia Beni). Dvorana je 1994. domaćin prve dodjele hrvatske godišnje diskografske nagrade Porin. Na istomu mjestu nagrada je dodjeljivana 1995. i 1997., a godine 2003. pozornicom Porina bila je obližnja Ljetna pozornica.

Ipak, dobro je znati kako slavodobitnici Dore nipošto nisu prvi izvođači koji su iz hotela Kvarner krenuli u lakoglazbenu konkvistu Europe. Davno prije njih i služeći se posve drukčijim strategijama, to je učinio Ivo Robić. Na tu činjenicu podsjeća Robićevo poprsje, postavljeno na terasi hotela 2006., rad akademske kiparice Tanje Kostanjević. Ivo Robić (Garešnica, 1923. – Rijeka, 2000.) jedan je od mnogih poznatih glazbenika koji su nastupali na upravo toj terasi. Ipak, Robić nimalo nije samo to, jedan od mnogih. Terasa hotela Kvarner je rodno mjesto legende o Ivi Robiću. Pjevajući na njoj od 1950. do 1980., njih su se dvoje poistovjetili u tolikoj mjeri da se on doživljava njenim zaštitnim znakom. Po strani od dojmljive karijere Robića kao šlagerskog izvođača, pozornost privlači podatak da je on protagonist prve domaće rock’n’roll snimke.

Dogodilo se to u sam osvit svjetskog rock’n’rolla, proljeća 1956., u trenutku kada Elvis Presley skladbom Heartbreak Hotel bilježi prvi broj jedan na američkim top-ljestvicama. S ove strane bare Robić tada, u ožujku ili travnju, objavljuje obradu teme Shake, Rattle and Roll, iste one koju će u svoj prvi milijunski uspjeh pretvoriti Bill Haley, čovjek kojeg će povijest proglasiti ocem rock’n’rolla. Shake, Rattle and Roll, izvorno rhythm and blues skladbu Big Joea Turnera iz 1954., Robić je odjenuo u jazzističko ruho, ali joj to nije oduzelo rock’n’roll duh. Snimka je objavljena na šelak-ploči, prethodnici vinila, na 78 okretaja u minuti.
Robićeve pionirske zasluge za rock ne iscrpljuju se u brođenju domaćim glazbenim vodama.

Prema njegovoj, odavno već mitskoj verziji priče, Robić je odgovoran za otkriće najvećeg svjetskog rock’n’roll benda uopće. I to upravo on, koji je o rocku imao loše mišljenje, smatrajući kako je to otrov za mlade, kako nastaje pod utjecajem narkotika, te da u rocku nema pjevanja jer se izvođači - samo deru. Možda je upravo tim stavom povukao subinu za rep. Za sve je kriva travnja 1961. njegova noćna šetnja hamburškim Raperbahnom s njemačkim suradnikom, diskografskim producentom Bertom Kämpfertom. Prolazeći pored kluba Top Ten, dvojac je čuo neobične zvukove. Robić nagovara Kämpferta da uđu, unutra ih dočekuje „električarska glazba“ nepoznate skupine mladića. Zaintrigiran „novim zvukom“, Robić uspijeva nagovoriti suradnika da im pruži diskografsku šansu. Prvi plod suradnje? Singl sa skladbom My Bonnie. Dečki ga snimaju pod imenom Tony Sheridan and the Beat Brothers. To će ime ubrzo biti skraćeno u The Beatles.

Strauss, Bill Haley, Uragani, Termiti, Bube, sve se to izmiješalo pod krovom hotela Kvarner, gdje bal ne prestaje, a mijenja se tek ritam.

Paraf - Narodna pjesma


Velid Đekić

Objavljeno 30.11.2009.

Povezani članci

Vremeplov

Mislim da je najbolji način za nešto napraviti stalno se kretati naprijed, nikada ne sumnjati i kretati se naprijed. Ako pogriješiš reci da si pogriješio…
John Frusciante (Red Hot Chili Peppers)