Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

40 000 posjetitelja na Nisville festivalu!

40 000 posjetitelja na Nisville festivalu!Dodijeljena nagrada za životno djelo Mići Markoviću, prvog dana festivala uvjetovala je da niški sastav Jazzbooka odsvira njegovu čuvenu temu iz, mnogima poznata, serije ”Otpisani”. Jazzbooka je i otvorio festival prvog dana ali je zbog malo broja publike nastup bio ”suzdržan”.

Nastup talijanskog Lydian Sound Orchestra donio je autorsko predstavljanje benda dok je na kraju nastupa ponuđeno bilo i njihovo viđenje Monk-ovog stvaralaštva. Zvijezda nastupa bio je dirigent i vođa benda Riccardo Brazale. Poslije tridesetak minuta vrhunske i kvalitetne svirke oko 9h, ovaj Talijanski bend je napustion nišku publiku praćen gomilom ovacija i aplauza.

Nesvakidašnja najava voditelja programa (problem koji se i ranijih godina javlja na Nisville-u) o Jeanu-Lucu Pontyju kao Coltraneovom ekvivalentu na violini pada u oči svakom tko imalo poznaje jazz. Jean Luc predstavio je najprije noviji materijal (star već nekoliko godina), a onda se u drugom dijelu koncerta vratio eksploatiranju klasičnog materijala iz bogate karijere.

Možda se očekivalo nešto iz razdoblja suradnje s Frank Zappom ali svakako Jean Luc ima previše materijala da bi sve stalo u jednom festivalskom predstavljanju. Na kraju je Pontyju uručena, od strane festivala, i nagrada za doprinos jazzu, što umjetnik nije očekivao. Zbunjeno ali adekvatno, odgovorio je još jednom kompozicijom na bis. (Tko se sjeća ranijih festivala ljudi iz organizacije su tako ”iznenadili i Billy Cobhama na šta je isti, ne shvačajući što se zapravo traži od njega, nakon preuzimanja nagrade ostavio još jednu pjesmu tj. solo na bubnjevima, publici - za sjećanje).

Pijanista Jon Cowherd je sa John Patituccijem, Brian Bladeom i Steve Cardigansom (projekt pod imenom Jon Cowherd Mercy Project) nastupio pred znatiželjnim posjetiteljima. Odradili su dobar koncert. Publika, nenaviknuta na jazz inovacije možda nije podržala najbolje ove muzičare. Ako se ostavi po strani da je jazz publika s Balkana uskraćena za Jazz klubove ali i koncerte ostaje da se zapita organizator: dovesti muzičare koji sviraju moderno ili se okrenuti tradicionalnim formama i starijim glazbenicima koji su odavno u mirovini. Dobar nastup ali sve ukupno; hladno.

Ako je vjerovati Jing-Jang formi poslije Mercy Project-a i ”hladnog nastupa” nastupili su Osibisa koji su doveli do usijanja svoj nastup. Nagrađeni su ovacijama iz publike i od strane organizatora, statuom Šabana Bajramovića za ”fuziju jazza i drugih glazbenih pravaca”. Koliko je tu bilo Jazz-a, ako bi se i mjerilo s prethodnim sastavom, nimalo - ali publici se svidjelo. Bilo je primjetno isto oduševljenje i kod glazbenika.

Alexandre Cuehne je zatvorio prvi dan festivala svojim kvintetom ponudivši laganu sambu.

Na angažiranju Brussels Jazz Orchestra, ambicioznog i ozbiljnog projekta, Nišvillu će ove godine zavidjeti i mnogo veći europski festivali. Brussels Jazz Orchestra ima izdanje s dvoje renomiranih vokala - belgijskim pjevačem i multiinstrumentalistom Davidom Linxom i portugalskom divom Mariom Joao.

Njihova aktualnost dodatno dobiva na snazi ako se zna da je orkestar odigrao glavnu ulogu u nastanku glazbe za prošlogodišnjeg oskarovca, film ”The Artist”. U kompletnoj postavi (s oba pjevača) ponudili su materijal koji sadrži viđenje Gerschwinove opere Porgy & Bess iz perspective 11 različitih aranžera gdje se Joao ”preobukla” u Bess, dok je uloga dobronamjernog beskućnika Porgyja povjerena Linx.

Publika koja je u tijeku izvođenja lagano ispunjavala koncertni prostor bila je spremna pomno ispratiti ovo konceptualno djelo. Pozornost publike privukao je Linx svojim bravuroznim sketovanjem i pozitivnim scenskim nastupom.

Maria Joao je, odjevena u živopisne boje, glasom djevojčice, predstavila Bess u jednom nježnijem izdanju žene koja neizmjernim optimizmom pokušava izaći na kraj problemima koji su joj nametnuti.Njena teatralna ekspresivnost i njen vokal teško je usporediti s bilo kojim drugim vokalom u današnjoj glazbi. Kroz njihov nastup su ponuđene sve poznate i neke malo manje poznate melodije iz Gerschwinove svite. Za kraj je ostavljena verzija najpoznatije – ‘Summertime’. Sve u svemu poslije njihovog nastupa - Nišvill može ponosno stajati pred drugim srodnim europskim festivalima.

Ukrajinski a capella sastav Jazzex - tri muška i tri ženska vokala - je na samom koncertu ponudio materijal koji nije imao dodirnih točaka s jazzom - mada je njihovo ime moglo sugerirati. Profesionalno aranžirane i interpretirane inačica hitova poput ”Besame Mucho”, ”Don’t Worry Be Happy” ili ”Bad” Michaela Jacksona, ... pokazali su da su dobro uvježbani, srdačni ali, pretpostavimo, festivalski program mora imati i ponudu koja malo odskače . Dobro primljeni kod publike ostavili su na poklon Nisvillu sjajan nastup.

Joseph Bowie se na niškom koncertu pojavio u svijetlom odijelu, tamnim naočalama i šeširu ali s Kim Clarke na basu koja je zamijenila Jamalaadeena Tacuma-a koji nije došao sa bendom zbog razloga koji su opravdani.

Sam Bowie je kombinirao pjevanje i sviranje trombona,. Iz benda se izdvojio saksofonist Ivica Premelč svojim solima. Treba reći da je organizator najavio postavu ”Funk Experience” dok je na Bowiejev sajtu ubilježen bend ”Joe Bowie & The Bastards”, kombinirana američko-hrvatska postava u kojoj je klavijature svirao Gojko Tomljanović, a bubnjeve Sin Bonović. Odličan nastup koji je i publika odpozdravila povicima i aplauzima.

Talijanski sastav ”Nema problema” već je nastupao u Srbiji na različitim mjestima ... Mingus ”Boogie Stop Shuffle” u repertoaru je bila jedan od ugodnih izleta iz materijala koji ipak vuku na etno gdje je truba dominantna. Još jedan iskorak iz jazza gdje je jazz ”spomenut” u pojedinim momentima. Bilo kako - publici se i treba ponuditi nešto slatko poslije glavnog obroka ...

Nakon cjelokupnog festivala u medijima se spekulira da je bilo oko 40 000 posjetitelja. Nisville je festival koji, ma kako to bilo golim okom nevidljivo, iz godine u godinu ”raste i jača”. Sam festival je primjer da ne treba juriti za vjetrom i ići u pravcu u kome se ogledaju festivali okrenuti lakoj zabavi i profitu. Ponekad treba ponuditi i kulturnu stranu - u ovom slučaju - glazbe. Tko voli – prihvatiti će.


Ivica Stanković

Objavljeno 23.08.2012.

Vremeplov

Mene iznenađuje da mladi ljudi ne nalaze dovoljno provokacije u ovom vremenu u kome živimo da bi stvorili nešto što je zanimljivo i drugačije. Ima tu i tamo nekih pokušaja ali to ne dobacuje na žalost previše daleko.
Zoran Vulović Vule, intervju za RiRock.com