Teofilovići postavili visoke standarde novim albumom

Čuda se ne objašnjavaju. Jer ako se objasne onda nisu čuda.

Živimo u vremenu koje je prepuno priča. Tuđih i agresivnih priča. Oko nas je mnoštvo zvukova, buke i kakofonije. Sa svih strana nas napadaju razne trivijalnosti. Mnogo je neumjesnih i potrošenih priča. Gušimo se u ispraznim melodijama. Ubija nas loša glazba.
Nije lako imati svoju priču. Priča zahtijeva - riječ. Glazba traži predanost. Sasvim naročitu osjetljivost za riječ i za ton. Kako kaže jedan veliki pjesnik, za stvarnu riječ. A ta stvarna riječ podrazumijeva čovjeka. Živog čovjeka (umjetnika) koji se opire sveopćoj anonimnosti i površnosti.

Nemoguće je imati riječ (stvarnu riječ), a ne moći opjevati je. Opjevati je iz srca i duše, skromno i nenametljivo. A opet, živo i uvjerljivo.

U svakom vremenu (pa i u ovom našem) pjevati biva suštinski odredivo, prije svega, kao radost izraza. Radost zvuka i tona. Radost duha i tijela. Radost riječi koje, posredstvom pjesme, dopiru do nas slušatelja.


Osvjedočeni umjetnici, Braća Teofilovici, svojim novim albumom žele da riječ progovori, da glazba oživi. Oni u riječi traže glazbu, a u govorenju pjevanje.

Biti umjetnik tj. pjevati znači služiti jeziku. Današnje vrijeme to ne nudi. Služiti jeziku znači ne izgubiti sebe. U sebi nikako ne izgubiti jezik. S njim zajedno prkositi današnjem nemuštom jezičkom obličju.

Nije svako pjevanje isto. Pjevanje može biti isprazno, neobavezno, neuvjerljivo. Suvišno. U boljem slučaju, ono se može rukovoditi pragmatikom pjevačkog zanata, može se oslanjati na znanje i na tehnologiju. Može podilaziti tržištu, dobro se prodati.

Braća Teofilovići su pred sebe postavili visoke standarde ovim novin albumom. Površna dopadljivost estetike drevnog nije dovoljna. Pjesma (a sa njom i pjevanje) mora imati smisla.
Da bi pjesma imala smisla, u njoj se nešto bitno mora o-pjevati. Nije svako pjevanje o-pjevanje. O-pjevati podrazumijeva nešto mnogo više. Prije svega, učiniti da bitne riječi, nošene zvukom, same progovore. Da nam nešto kažu.


Zato su Braća Teofilovići istinski umjetnici. Njihova umjetnost je umjetnost opjevanih riječi, oživljenih melodija i harmonija. To su riječi koje se čuju, koje se pjevaju. To su melodije i harmonije koje nas (na najneposredniji mogući način) dodiruju. Doživljavamo ih cijelim svojim bićem. Koliko duhom, toliko i tijelom.

Njihov najnoviji album svojim slušateljima nudi (visoko estetsko) ritualno sjećanje na davno zaboravljni kult snage riječi i života pjesme, duha i melodije. Ima tu mnogo iskrenosti i ljepote, tradicije i autorski nesporne inovativnosti, dubine i nenametljive ljupkosti.

Poslušajte novi album Braće Teofilović i odmjerite sebe, svoju snagu i svoju nemoć, odmjerite život ...

Ako doživite ovaj album kao odraz umjetnika koji nam se obraćaju kroz živi jezik znat ćete da ste na pravom putu - putu posvećenja.

Umjesto p.s.-a: Čuda se ne objašnjavaju. Jer ako se objasne onda nisu čuda.

Ivica Stanković

Objavljeno 22.12.2016.