ADAPTERI - Brutal mental disco
ADAPTERI su multimedijalni projekt nastao iz projekta LES FLEURS DU MAL koji je zvanično osnovan 1995. kao band, no članovi na spontanim glazbeno-likovno-dramsko-literarnim sessionima (uglavnom uz dobru kapljicu) stvaraju svoj koncept umjetnosti i antiumjetnosti još od 1991., od samih početaka srednjoškolskog druženja (članovi projekta pohađali su isti razred, prirodoslovno matematički smjer Prve hrvatske sušačke Gimnazije).
Kreativnost se množila u interakciji, sve je rađeno u trenu, bez retrospekcije, posve spontano kroz jednu vrstu ekscentrične zabave, posebno skečevi ili večeri (anti)poezije. L.F.D.M. su održali svega nekoliko koncerata na području Rijeke (svaki je koncert ujedno i scenski performance) i na Riječkoj demo sceni nisu ostavili dubljeg traga, ali njihovo djelovanje predstavlja korijen stvaralaštva i, općenito, svjetonazora članova. Utjecaj umjetnosti LES FLEURS DU MAL vidljiv je u daljnjem individualnom i skupnom umjetničkom radu članova.
Nakon nekog vremena, L.F.D.M. polako zamire, ali članovi se i dalje povremeno nalaze i u druženju s raznim ljudima spontano pokreću nove (uglavnom kratkovjeke) projekte. Iz te su tradicije nastali ADAPTERI, projekt u kojem sudjeluje većina članova L.F.D.M. i brojni drugi. Zamisao ADAPTERA u početku je bila neformalan, otvoren projekt ljudi koji zalaze u stan Davora Dundare i u psihodeličnom ozračju stana, ili pak u ambijentima raznih neobičnih, inspirativnih eksterijera ili interijera, kao što su plaža, napušteno skladište, ulica, šuma, unutrašnjost autobusa i slično, stvaraju spontanu eksperimentalnu muziku koju snimaju na diktafon, da bi kasnije krenuli s javnim nastupima; spontanim i organiziranim performansima na javnim i manje javnim mjestima i svirkama po koncertnim prostorima. U tome uglavnom sudjeluju svi slučajno prisutni, broj članova varira, a pojedini članovi i samostalno snimaju muziku, te izvode performance. Performance je spontana interakcija likova, često popraćena hipnotičkom, psihodeličnom muzikom uz apsurdnu kostimografiju (ortopedske proteze za invalide, gumeni nosevi i uši, make up...) i scenografiju (lutke, umjetničke instalacije). Muzika slijedi kolektivni tok svijesti i podsvijesti proizvodeći razne ugođaje i ambijente popraćene bizarnim tekstovima.
Na sessionima ADAPTERA često se igra i Brutalni čovječe ne ljuti se (još od 1999. god.), igra koju su izmislili ADAPTERI, a igra se pomoću kockica, figurica i table na kojoj staza vijuga i račva se na više mijesta u petlju. Figurice idu od polja do polja, bez nekih nada da će stići na cilj, jer polja sadrže razne moguće zlobe kao što su: prisilno pranje nogu, stajanje bez majice na vjetru, brijanje pazuha, pijenje sluzi, disanje ispušnog otvora usisavača, držanje glave u torbi, prisilno pišanje, slušanje BLOP-a, najbrutalnijeg ikad snimljenog albuma ADAPTERA u mraku zahoda, i slično.
ADAPTERI aktivno djeluju od kraja 1999. godine, i nakon brojnih personalnih promjena napokon ustaljuju svoju postavu. Projekt teži multimedijalnosti, spontanom umjetničkom momentu, automatizmu, estetici bizarnog i ekscentričnog. Članovi projekta aktivni su u raznim područjima umjetnosti (likovna, glazbena, književna, scenska, foto...). Koncept ADAPTERA je jedinstven pa ipak posve prilagodljiv raznim situacijama, od izbora instrumentarija i kostima za nastup do okolnosti pod kojima nastupaju (primjerice, nastup na bračkoj rivi usred turističke sezone pretvorio se u suludi zabavni program za gledaoce svih dobi; na koncertu je bilo nazočno mnogo djece, lokalnih staraca, turista s raznih strana, te ljudi svih kategorija).
ADAPTERI eksperimentiraju sa zvukom koristeći njegove različite izvore kao što su kućanski aparati, home made instrumenti, razni limovi i predmeti po kojima se može lupati i proizvoditi zvuk, voda, zvukovi prirode, snimke spontanih razgovora i prepirki, smetnje sa radija, zvukovi televizije i gramofona, životinja, strojeva, dječjih sintisajzera iz osamdesetih, igračaka, te klasičnih instrumenata poput gitare, harmonike, basa, bubnja, ritam mašine, frule, violine, klavira, klavijature, kazua i slično; ukratko, ADAPTERI koriste sve moguće dostupne izvore zvuka u stvaranju sebi svojstvene muzike, eksperimentalne i inovativne, koja ne poznaje barijere, a svaka izvedba će uvijek drugačije zvučati nego prethodna, ovisno o inspiracijaciji i raspoloženju. Nastupi su ponekad veseli, ponekad mračni, ponekad manični, a uvijek kaotični, te često nalikuju na poremećeni cirkus ili psihijatrijski disco.
Pinky
Objavljeno 02.09.2005.
