METROBOLIK - In between album days

Općepoznata (valjda) stvar je da ne gledam TV. Barem ne ciljano (Svjetske zavjere srijedom, Mjenjačnica, Zlikavci i Oz ponekad; zalomi se ponekad i repriza reprize nekog filma, i stari spotovi na Ri TV) no kako je jedna od mojih, sada već bivših cimerica robinja meksičkih serijala, kasnije i talijanskih, kasnije brazilskih, još kasnije i naših, TV je u našem stanu uglavnom ON (suprotno od off).
Jednom sam slučajno bacila oko na TV i onu ljiga emisiju glazbena TV i vidjela prizor koji me prikovao uz ekran: prezgodno krhko platinasto plavo biće u veseloj žarko žutoj haljini sa cvjetićem zataknutim na zapešću (u stilu maturalnih balova) pjeva o “Maloj šarenoj kutiji”. I to je bilo to...

Spot me doslovce oborio s nogu! Ne zbog silne poruke ili genijalnosti, već zbog haljetka i Ane! Nije da sam skužila što je redatelj htio poručiti njime služeći se karatisticama u pozadini, nije ni to da sam pojma imala koji je to bend i od kuda je, ali melodija i tekst odmah su upali u uho, vizualni dojam bio je fascinantan, i sve je bilo tako pozitivno, simpatično, nenapadno, jednostavno super osvježenje; kao limunada na terasi kraj mora. Kasnije sam imala tu sreću upoznati autora texta i tatu benda, no jednostavno, MORALA sam uglaviti ovaj intervju sa vokalom i vizualnim mamcem benda. Dakle, poštovane dame i gospodo, predstavljam Vam Anu Kabalin, vokal grupe METROBOLIK.

*Naravno, prvo ću pitati ono što me osobno zanima-čija je zamisao i ideja ona žuta haljina iz spota, i što su predstavljale karatistice, te koja je bila poruka spota?

ANA: Uvijek tražim nešto malo drugačije. Haljina je prijateljičina, učinila mi se zgodnom zbog neobične, upečatljive boje i mislila sam da bi bila fora iskoristit je za spot, što je ekipa prihvatila i iskoristila za snimanje, a i činila se kontrastnom neutralnim bijelim kimonima karatista. Oni izvode svoje “kate” i raznorazne poteze u spotu. Ideja je da izgledaju strogo, ozbiljno kao vojska, dok ja “tražim ljubav, vječni spas”.

*Za one koji ne znaju, prvo: Što je METROBOLIK, a zatim tko su oni?

ANA: Metrobolik je crtani lik kojeg je osmislio Robi, simpatično je imati i crtani lik kao identitet benda. Čak bi bilo zgodno razraditi taj lik pa napravit neki strip i sl. Također, to je ime pop-rock benda koji postoji već desetak godina, trudi se raditi urbanu glazbu i njegovati takav izričaj. Metrobolik su: ROBERT PAULIĆ - el. gitara, loopovi, tekstovi, LJUBO SILIĆ- bas gitara, DEJAN ADAMOVIĆ DEVA-bubnjevi, VLADO KARIOLIĆ- el. i ak. gitara, producent i snimatelj 1. albuma, ANA KABALIN - vokal

*Tekstove piše Robi. Pomažete li mu sugestijama ili dajete kakve ideje?

ANA: Tekstove piše isključivo Robi, a mi ostali se ne diramo u njegov posao, zasad. (smijeh) Glazbu radimo zajedno.

*Poznato je da si pjevala u raznim grupama, grupicama, zborovima i kao prateći vokal. Kako je došlo do suradnje sa grupom METROBOLIK?

ANA: Kako me Robi poznavao od prije (mi se u Rijeci svi više-manje znamo), sreo me na Korzu, tako da slobodno mogu reći da me doslovce zaustavio na cesti i pitao me bi li radila s njima. Ideja se činila zgodna. Nadam se da se čuje koliko uživam u radu s bendom.

* Prvi album jednostavnog naslova ”Metrobolik” izašao je pod etiketom “Dinaton” 2002. god., sada je u pripremi drugi, kada planirate da će ugledati svjetlo dana?

ANA: Okolnosti su takve da koliko se god trudili, nemoguće je precizirati točno vrijeme izlaska, jer to ovisi o mnogo čemu. Trudit ćemo se da izađe tijekom 2006.god.

* METROBOLIK je prošle godine nominiran za Zlatnu Kooglu, zanima me koja ste priznanja i nagrade još osvojili?

ANA: Osim nominacije raduje me pobjeda na raznim Gitarijadama, a bili smo i najizvođeniji domaći bend na Radio Rijeci 2003.god. s pjesmom “Kada noć padne na grad” i među 20 najizvođenijih sa pjesmom “Mala šarena kutija”. Malo ali meni jako slatko.

* Svirali ste po Hrvatskoj. Jeste li bili vani i gdje? I usput otkrij neku simpatičnu, šaljivu anegdotu sa putovanja ili nekog koncerta.

ANA: Vani na žalost još nismo imali prilike svirati, no nadam se da će se to u budućnosti promijeniti. Što se tiče neke anegdote, hm, ne pada mi ništa konkretno na pamet. Na putovanjima je obično veselo raspoloženje: pričaju se vicevi, brblja se o koječemu (najčešće glazbi, dečki uglavnom pričaju o opremi, pedalama, pojačalima, i sportu,naravno). Najkomičnije su situacije kada se izgubimo po ulicama, krivo skrećemo ili nešto vezano uz prostor u kojem sviramo. Zaista ne znam izdvojiti nešto zanimljivo čitateljima jer su to uglavnom na kraju interne zafrkancije.

*Etiketiraju vas kao pop-rock bend i uspoređuju sa grupom Don’t iz Koprivnice. Što možeš reći o tome?

ANA: Pop-rock bend - to je točno, ali teško se svrstat u nekakve klišeje i ladice, svaki bend ima nešto svoje, posebno, po čemu je prepoznatljiv. Kod nas je to na 1. albumu bila nekakva lagana elektronika: loopovi, samplovi, nadodani na klasični rokerski zvuk, ono, gitare, bas, bubanj; a na novom albumu, eh, to ćete tek čut. No drago mi je čut kada nas uspoređuju sa bendovima koje cijenim.

*Članovi su prije Metrobolika svirali i pjevali u Laufer, Urban & 4, Putokazima, En Face, Mile i putnicima, sa Baretom među njegovim Plaćenicima, koliko vam to pomaže u sadašnjem radu? Kako funkcionirate?

ANA: Mogu reći da jako puno pomaže najviše što se tiče iskustva, tako da je automatski lakše radit posao jer već znaš neke cake. Svaki unosi svoj dio iskustva u rad i često nam baš to iskustvo olakšava posao.

*Malo više o Ani? Čime se baviš u slobodno vrijeme, ako ga imaš? Da li i ti dizajniraš ili imaš ambicija postati voditeljica nekog talk show-a na TV-u?

ANA: Hm... u slobodno vrijeme; svašta: zimi skijam, ljeti jedrim - to me opušta i to radim od kada znam za sebe, od uvijek. Voljela bih dizajnirati cipele, radit kao DJ, voditi neku emisiju otvorenog i neobaveznog tipa kao npr. ’Đir’ na Kanalu RI, gdje možeš pitat što ti padne na pamet bez da se sugovornik uvrijedi ili naljuti, a tamo često dođe i do spontanih, smiješnih situacija. Uglavnom, želim čitav život biti u poslu koji je direktno vezan uz glazbu. Pjevala bih ja cijeli život.

BLITZKRIEG PART

* Zaljubljena?
ANA: Naravno.

* Ljubav je …
ANA: Lijepa.

* Ružičasto ili zeleno?
ANA: Zeleno

* 70-te ili 80-te?
ANA: 80!

* Urban & 4 ili Let 3?
ANA: Let 3

* Hlače ili suknja?
ANA: Hlače.

* Duljina ili tehnika?
ANA: Tehnika (što god mislila pod ovim pitanjem).

* Djeca ili karijera?
ANA: Sve u svoje vrijeme.

* Pivo ili coctail?
ANA: Teško odlučiti, oboje. Ovisi. Kako kad.

* Survivor ili mjenjam ženu?
ANA: Survivor (iako ne vjerujem da je stvaran)

* Dop ili Klik? (haha)
ANA: Dop (naravno)

* Jutro ili večer?
ANA: Oboje. Ljeti

* Knjiga ili dvd?
ANA: DVD

* Pismo ili e-mail?
ANA: E-mail.

Elizabeta Milanović

Objavljeno 23.05.2005.