U danu kad smo se na groblju Kozala oprostili od Roberta Paulića, mnogi od nas su nesvjesno zazvali stihove Deana Škaljca; Ima li nešto da nas pokrene; jer trebalo nam je nešto, i više od nešto, kako bi nakon oproštaja od velikog glazbenog novinara te večeri kročili u Stereo dvoranu baš kako bi to i Robi učinio. Ispalo je kako su spomenuti stihovi te večeri bili najizvođeniji i mantrično najponavljaniji redak riječke rock ostavštine.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 11.11.2008.
Sandi je svirao
Ocean, a ja sam se tiho skutrio iza Zorana i Claudie i plakao. Mali gad ju je otpjevao bolje od ćelavog, znam da bi se ti složio sa mnom, i zbog toga ga još više volim.
Svi su bili gore. Naš bubnjar Tomi i visoki Marin kojeg nisam vidio sto godina. Ana kojoj sam u jednoj dugoj sekundi bez riječi sve rekao. Leo kojem smo ispred antikvarijata priredili open air za rođendan, dečki iz bendova, prijatelji iz Palaha, kolege s posla, Anamarija, Zoran, roditelji...
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 07.11.2008.
IN MEMORIAM - ROBERT PAULIĆ
Ponekad u životu na neke stvari nemamo odgovora. Ostaju pitanja i praznina. Duh, vedri lik, dobrota, crni Telecaster i vječite uredničke napomene koje ostaju u sjećanju i nasljeđu. Sjećanju na jednu ispričanu priču. Počivao u miru, frende.
P.S. - Kad sretneš Strummera, opleti.
Nikola
Objavljeno 04.11.2008.