Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

The Rolling Stones - Biografija kotrljajućeg kamenja

The Rolling Stones - Biografija kotrljajućeg kamenjaTeško se može precijeniti važnost Rolling Stonesa u povijesti rock and rolla. Skupina koja se formirala u Londonu 1962. godine, uključila je u svoju glazbu mnogo od glazbe koja je postojala prije njih i značajno je utjecala na mnogo glazbe koja je stvarana poslije njih. Tek šačica glazbenika (u bilo kojem žanru) postigla je nešto takvo, a Rolling Stonesi ponosno stoje među njima.

Svaki album koji su snimili tijekom ranih sedamdesetih – od ”The Rollling Stones” 1964. do ”Exile on Main Street” 1972. – ključan je ne samo za razumijevanje glazbe tog vremena, već i vremena samog. Zbog svojeg intenzivnog interesa za blues i R&B, Stonesi su mladu američku publiku upoznali sa glazbom koja je bila nepoznata većini bijelih Amerikanaca. Premda Stonesi u svojim ranim godinama nisu imali izražene političke stavove, njihova opsesija sa crnačkom američkom glazbom – od Roberta Johnsona, Muddya Watersa i Howlin’ Wolfa, do Chucka Berrya, Marvina Gayea i Dona Covaya – udarila je u žicu koja je odjeknula u ciljevima pokreta za ljudska prava. Čak i da Stonesi nisu snimili niti jedan album nakon 1965., svejedno bi bili legendarni.

Uskoro se Stonese – pjevača Micka Jaggera, gitariste Keitha Richardsa i Briana Jonesa, basista Billa Wymana i bubnjara Charliea Wattsa – počelo smatrati simbolom pobunjeničkog raspoloženja tog vremena. Pjesme poput ”(I Can’t Get No) Satisfaction”, ”Street Fighting Man”, ”Sympathy for the Devil” i ”Gimme Shelter” odražavale su nasilje, frustracije i kaos vremena. Za Stonese, šezdesete nisu bile vrijeme mira i ljubavi; na mnogo načina smatrali su da su psihodelija i naivni utopizam zbunjujući i smiješni. Stonesi su uvijek bili, i još uvijek jesu, čvrsti pragmatičari. Usprkos beskrajnim obećanjima šezdesetih, oni su uvijek smatrali da ”You Can’t Always Get What You Want” (Ne možeš uvijek dobiti ono što želiš). Želite ”Let It Be” (Neka bude)? Zašto ne bi bilo ”Let It Bleed” (Neka krvari)?

Zbog tih razloga, kako su šezdesete prelazile u sedamdesete, Stonesi su krenuli u kreativni pohod i postali konkurencija svima u popularnoj glazbi. Albumi ”Beggars Banquet” (1968.), ”Let It Bleed” (1969.), ”Sticky Fingers” (1971.) i ”Exile on Main Street” (1972.) rutinski su zasjedali na liste najboljih albuma svih vremena, i to potpuno zasluženo. Sve to događalo se pod paskom američkog producenta Jimmyja Millera – prema Richardsovom šturom opisu, ”nevjerojatno ritmičnog čovjeka” – i ti albumi potresali su isto kao što se potresala i tadašnja kultura. Za vrijeme rada na albumu ”Let It Bleed” umro je Brian Jones. Zamijenili su ga Mickom Taylorom, gitaristom čija su poetičnost i melodijska živost bile protuteža Richardsovom upornom i nesalomljivom ritmu, što je dodalo novi element njihovom zvuku i otvorilo vrata ka novim glazbenim smjerovima.

Nakon toga, Stonesi su bili nepobjediva sila na glazbenoj sceni, a to i nastavljaju biti još i danas. 1978. godine, album ”Some Girls” pokazao se doraslim izazovu punka (”When the Whip Comes Down”) čiju su energiju i stav Stonesi definirali desetljeće prije, ali je također bio zanesen kompleksnim ritmovima disca (”Miss You”). Taj album jedan je od najboljih tog desetljeća. U međuvremenu, Micka Taylora zamijenio je 1975. gitarist Ron Wood, i dodao još jedan ključni element postavi Rolling Stonesa koja će trajati sljedeća tri desetljeća, i još uvijek traje.

”Tattoo You” (1981.) dodao je repertoaru Rolling Stonesa klasike ”Start Me Up” i ”Waiting on a Friend”, i zauzeo istaknuto mjesto među njihovim najizazovnijim i najpopularnijim kasnijim albumima. Na vjerojatno najviše podcijenjenom albumu njihove karijere, ”Dirty Work”, Stonesi su u svojoj najsirovijoj fazi i najviše nabijeni ritmom, što je bila posljedica nesuglasica među članovima benda za vrijeme snimanja albuma. Istinski obožavatelji Stonesa dugo su smatrali da je cijeniti taj album pitanje časti.

Nakon što je 1989. objavljen album ”Steel Wheels”, krenuli su na prvu turneju nakon sedam godina, i tako započeli posljednju fazu svoje slavne karijere. Tijekom ovog razdoblja snimili su jake i vjerodostojne albume – ”Voodoo Lounge” (1994.) i ”Bridges to Babylon” (1997.) – uz izvrstan live album ”Stripped” iz 1995. i zabavnu i zadovoljavajuću kolekciju hitova ”Forty Licks” 2002. godine.

Još je važnija činjenica da su Stonesi tijekom svog tog vremena postavili standarde za nastupe uživo. To je postignuće potpuno u skladu s poviješću benda. Kada su se tek počinjali predstavljati, 1969. godine na turneji ”The Greatest Rock and Roll Band In the World”, taj naziv opravdavali su nastupima uživo. U to vrijeme bilo je gotovo moderno da se ne ide na turneje – to su učinili i Bob Dylan i Beatlesi. Ali Stonesi su odlučili dokazati da fantastične pjesme i jake ploče nisu dovoljne ako ste previše ukočeni da bi skočili pred svoje obožavatelje i svirali im toliko žestoko da im prodrmate kosti. Njihovi nastupi, za koje je pojam bila Jaggerova žestoka erotizirana koreografija, priskrbili su im ugled još u ranim godinama, a taj plamen se iznova upalio.

Upalio se ponovo dvadeset godina kasnije, i još uvijek gori. Od 1989. Stonesi su organizirali turneje svakih nekoliko godina, uvijek uz odličan odaziv publike. Basist Darryl Jones, koji je prije svirao sa Milesom Davisom, pridružio se bendu 1994. godine. Zamijenio je Billa Wymana, i Stonesi su opet primili svježu dozu nove energije. Njihov uspjeh na nastupima uživo ne mjeri se novcem ili rekordnim brojem gledatelja, iako ne oskudijevaju niti u jednom. Puno im je važnije demonstrirati da je kontinuirana posvećenost nastupanju upravo ono što ih čini živima.

Tu su također i kritički nesporazumi oko pitanja ”Je li ovo zadnji put?”, koje iskače već četrdeset godina, svaki put kada Stonesi kreću na turneju. Istina je da su tijekom prošlih desetljeća bili u novina zbog razloga koji najmanje veze imaju s glazbom – hapšenja, provokativnih izjava, razvoda, afera – svih uobičajenih nuspojava žestokog i neurednog života pred očima javnosti. I nema sumnje da je Mick Jagger jedna od najslavnijih poznatih osoba na svijetu.

Ali, unatoč svemu, Stonese se najbolje može razumjeti kao glazbenike, i činjenica da su svjesni toga je ono što im je omogućilo da budu tako dobri i da traju tako dugo. Na svim naslovnicama tabloid Mick Jagger je konačno okarakteriziran kao izvrstan pjevač i jedan od najuzbudljivijih izvođača – u bilo kojem žanru – koji su ikad stupili na scenu. Keith Richards je motor pokretač koji ih pogoni i čini njihovu glazbu instantno prepoznatljivom. Ron Wood je gitarist koji je oformio ritmičko bratstvo sa Richardsom, ali je također svojim lakim melodioznim sviranjem dodao nove boje i teksture pjesmama. A Charlie Watts , suvišno je i spominjati, jedan je od navećih bubnjara rocka. On je ujedno i stijena koja drži bend na okupu, i snaga koja ga pokreće. Niti jedna od njegovih gesta, u isto vrijeme elegantna u svojoj jednostavnosti i prodorna u svojoj žestini, nije suvišna, sve su potrebne. On i Darryl Jones oživjeli su često monolitsku ideju o rock and roll ritam sekciji sa neodoljivom, nepretencioznom sofisticiranosti potekloj iz jazza.

Nastup na zagrebačkom Hipodromu u okviru promocije albuma ”Bridges to Babylon” (1997.) nakon dvadesetidvije godine zorno je prikazao tehnološke pomake u produkciji rock predstava u čemu Rolling Stonesi prednjače već nekoliko desetljeća. Ponajveći domašaj u takvim nastojanjima predstavljala je raskošno opremljena montažna pozornica s velikim okruglim video ekranom arhitekta Marka Fishera, koji je općenito priznat kao najbolji svjetski dizajner rock scena. Osim suradnje sa Rolling Stonesima Fisher je svoj status potvrdio i podjednako atraktivnim rješenjima za Pink Floyd i U2.

Logistika i tehnološka ispomoć aktualne turneje ”A Bigger Bang” po prvi puta će u Hrvatskoj nadmašiti hipodromski spektakl Rolling Stonesa kao još jedan upadljivi i zorni dokaz njihove posvećenosti usavršavanju i inoviranju scenske opreme i režije, čime iskazuju neupitni status najveće svjetske rock’n’roll grupe svih vremena.

Glazbenici žive i stvaraju u trenutku, i upravo to je razlog zbog kojeg obožavatelji još uvijek idu na koncerte Stonesa. Naravno, tu je i pregršt pjesama kojima samo malobrojni glazbenici mogu parirati. Jedan od razloga zasigurno je i želja da se vidi bend koji je odigrao najvažniju ulogu pri definiranju same ideje o tome što je rock and roll. Ali vidjeti Rolling Stonese uživo znači vidjeti aktivni bend koji svira najžešće što može, a za to ne postoji posljednji put.

Diskografija:

U.K. studio albums and EPs 1964 - 1967: The Rolling Stones (EP) | The Rolling Stones | Five by Five (EP) | The Rolling Stones No. 2 | Out of Our Heads | Aftermath | Between the Buttons

U.S. albums 1964 - 1967: England’s Newest Hitmakers | 12 X 5 | The Rolling Stones, Now! | Out of Our Heads | December’s Children (And Everybody’s) | Aftermath | Between the Buttons | Flowers

Albums 1967 - present: Their Satanic Majesties Request | Beggars Banquet | Let It Bleed | Sticky Fingers | Exile on Main St. | Goats Head Soup | It’s Only Rock’n Roll | Black and Blue | Some Girls | Emotional Rescue | Tattoo You | Undercover | Dirty Work | Steel Wheels | Voodoo Lounge | Bridges to Babylon | A Bigger Bang

Live albums: got LIVE if you want it! (EP) | Got Live if You Want It! | Get Yer Ya-Ya’s Out! The Rolling Stones in Concert | Love You Live | ”Still Life” (American Concert 1981) | Flashpoint | Stripped | No Security | Live Licks

Compilations: Big Hits (High Tide and Green Grass) (US) | Big Hits (High Tide and Green Grass) (UK) | Through the Past, Darkly (Big Hits Vol. 2) | Made in the Shade | Sucking in the Seventies | Rewind (1971-1984) | Jump Back: The Best of The Rolling Stones | Forty Licks | Rarities 1971-2003

Post-contract ABKCO albums: Hot Rocks 1964-1971 | More Hot Rocks (Big Hits & Fazed Cookies) | Metamorphosis | Singles Collection: The London Years| The Rolling Stones Rock and Roll Circus | Singles 1963-1965 | Singles 1965-1967 | Singles 1968-1971.

Internet stranica: Rollingstones.com

Anthony DeCurtis / Artist info

Objavljeno 23.06.2006.

Vremeplov

Svjestan sam da bi me opsesivnije bavljenje jazzom posve udaljilo od glazbe kojoj sam posvetio čitavu svoju karijeru. Strah me, također, da bi jazz u meni probudio neku vrstu srama prema većini onoga što sam minulih godina pjevao.
Oliver Dragojević