Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

LAUFER - Ima li uopće smisla?

LAUFER - Ima li uopće smisla?”Zašto je Laufer bio jedan od najoprečnijih rock sastava u nas? Iz vrlo jednostavnog razloga. Vjerojatno nikada prije, čak ni u doba novog vala, a ni poslije, unatoč uspjehu Majki i Hladnog piva, niti jedan naš bend nije bio istodobno toliko duboko u alter-rocku (glazbeno i tekstovno) i na pragu mainstreama (tržišno i medijski)...” Aleksandar Dragaš (Jutarnji list)
Reinkarnacija na mala vrata? Tihi obrat? Take money and run? Kemija? Nostalgija? Uvrnuto prijateljstvo? Nedostatak inspiracije i posezanje u ostavštinu ”bolje” prošlosti?... samo su neka od pitanja koja se nameću nakon objavljivanja informacije da će se Laufer ponovo okupiti, i to, ovaj put, kao predgrupa na rujanskom zagrebačkom koncertu odličnih (čak i bez Nicka Olivierija) Queens of the Stone Age.

Organizatori koncerta Tvornica kulture su pametno odabrali hrvatski support za QOTSA, koji ionako vuku korjene iz alter-grunge ostavštine grupe Kyuss, potraživši relativno sličnozvučnu domaću inačicu po zvuku, energiji i karizmi. Nedoumica ne leži u odabiru Laufera, ako čitate ovaj tekst imate dovoljno znanja o njihovom glazbenom backgroundu i neupitnoj pjesmarici vrhunskih numera koje se bez poteškoća nose sa ”zubom vremena” ne gubeći ništa od svoje prvotne snage i uvjerljivosti. Dapače, slušanjem Laufera danas 10-tak godina nakon eksplozivnog uzleta iz osrednjosti tadašnje riječke demo rock scene i ”prešišavanje” Leta3, te ubrzo i drugih ”takmaca” poput Majki, Hladnog piva i Psihomodo popa, biva jasno (vjerojatno i njima samima) zašto su postali hrvatski No1. Kao što također znamo, postali... i nakon ”osvajanja trona” brzopotezno nestali. Time smo pak dobili Urbana & 4 i druge kvalitetne grupacije, projekte i albume u ovoj nesretnoj hrvatskoj glazbenoj ”dolini suza”.
Vratimo se započetoj partiji šaha.

Nedoumica oko ponovnog angažmana Laufera leži u njihovom motivu za još jedno (jedno?) okupljanje. Prisjetimo se izjava samih aktera nakon ovogodišnjeg siječanjskog ”Fiju briju” koncerta:

Vlado Simcich Vava - Teško mi je o tome govoriti, a posebno dvojiti oko toga da li bi se Laufer mogao ponovo okupiti. No, ipak, kad o svemu razmišljam hladne glave i gledam dalje, svjestan sam toga da više ne bismo mogli zajedno funkcionirati. Laufer se doista razišao u pravom trenutku.

Damir Urban - To je totalno završena priča. Bilo je to, otvoreno rečeno, zbog love i nostalgije za nekadašnjim prijateljima. Posljednjih se godina baš i ne družimo koliko bi se prijatelji trebali družiti jer i ne stignemo i jer mislim da i nemamo više previše toga reći jedni drugima.

Oprečne izjave iz kojih, izgleda, niti samima njima nije jasno kako se nositi sa ”titulom”, istovremeno i bremenom ”najboljeg benda” potvrđuju prevladavajuću tezu o sve češćem okupljanju benda - Laufer su nešto poput stare ljubavi, ili dugotrajnog braka u kojem se hladnoratovske prijetnje sveopćim uništenjem izmjenjuju s nesuzdržanim izljevima ”fatalne” ljubavi. I tako u krug. Nema ravnoteže, harmonije, niti traga ”zrelom odnosu”. Čini se, oduvijek je i bilo ”između neba i mora”. Možda upravo tu leži odgovor na pitanje - duga i intenzivna zajednička prošlost, sviračka kemija (koliko god puta bila preispitivana, glorificirana i odbacivana) stvorili su mutanta koji unatoč očitom nedostatku samosvijesti i nerazumijevanju vlastitog ”Ja”, povampiren za punog mjeseca ustaje iz svog privida vječnog mira i gladan svježe krvi kreće u potragu nošen kemijom podivljalih podražaja.

Laufer je, kako kaže Sale Dragaš ”najoprečniji rock sastav u nas”, ipak iz više razloga. Manje ili više očitih. I da, novac je u reinkarnaciji Laufera zasigurno jedan od njih, međutim ne i jedini. Ova četvorka je vođena neobjašnjivim instinktom što ih dobrim dijelom i čini toliko zanimljivim, aktualnim i proturječnim. Kako nama, tako i njima. Život je neobjašnjiv, zbog toga smo i stvorili filozofiju, religiju i mnoge druge humanističke pristupe, no ima li boljeg (ljepšeg) odgovora na isti nego zastati na trenutak, biti u njemu i osjetiti se... živim. Čini se da ovaj mutant egzistira po identičnom principu. Na vaš podsmijeh ili veselje (”...nedaj mi da vidim, ovo nije svijet za nas...”).

Nezahvalno je prognozirati ikakav suvisli potez Laufera u skorijoj budućnosti, pa tako i stalno prisutan ”duh” novog albuma. Nikad mu nisu bili bliže, a ujedno niti dalje. Stvar instinkta. Uostalom, 6. rujna u Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova do početnih taktova QOTSA možete otići na šank popit pivu ne razbijajući glavu aktualnim pitanjima domaće rock svakodnevice. Ili možete nervozno stajati u zagušljivim prvim redovima Dvorane i iščekivati Alena, Ljubu, Vavu i Urbana. Nitko vam niti jedno, niti drugo neće uzeti za zlo.

Robert Paulić

Objavljeno 03.07.2005.

Vremeplov

Svatko tko se bavi glazbom a kaže da mu popularnost nije bitna, taj ili laže ili je glup. Mislim da sam bio jasan.
Toni Aničić Koja (Đubrivo)