Rock antologija 90e!

Prema riječima Hrvoje Horvata: ”Devedesete godine bile su ključne za hrvatsku diskografsku industriju. I bez današnjeg vremenskog odmaka, već tada je bilo jasno da su se dogodile tektonske promjene koje su bitno odredile funkcioniranje domaće glazbene scene.

Raspad bivše države, smanjen broj publike, dolazak novih izvođača i osnivanje novih diskografskih kuća, uz etabliranje nacionalne diskografske nagrade Porin - i rock nagrade Crni mačak, te festivala Fiju-briju i Zagreb gori - potpuno je promijenilo zatečeno stanje, sliku i zvuk preuzet iz osamdesetih.

Mala, ali glasna diskografska revolucija započeta početkom devedesetih dobila je još jedno poglavlje koje je privelo kraju definiranje novih manevarskih mogućnosti domaće glazbene industrije na tržištu i njenih estetskih domašaja. Moglo bi se reći da se radilo o simboličkom i stvarnom završetku procesa demonopolizacije stanja kakvo je vladalo ranije, prije dolaska ”diskografske demokracije”. Tada najveća diskografska tvrtka Croatia Records, nekadašnji Jugoton, dobio je konkurenciju u mlađim diskografima (Dallas, Dancing Bear, Aquarius, Jabukaton, Menart, Crno bijeli svijet i druge), koje su počele kao nezavisni, alternativni diskografi, više usmjereni prema dobroj nego tržišno isplativoj glazbi.

Novi diskografi u početnom su razdoblju savjesno i temeljito obavili zadatak artističkog proširenja granica domaće rock glazbe, pa smo pored albuma starosjedioca iz Parnog valjka, Prljavog kazališta, Filma ili Psihomodo popa, redovito dobivali samostalne albume Darka Rundeka i Gustafa, te novih snaga Majki sa Goranom Baretom, Leta 3, Laufera sa Damirom Urbanom, Pips Chips & Videoclips, Hladnog piva, Kojota, En Face, Vatre i drugih uključenih na ovu kompilaciju.

”Devedeseta” Prljavog kazališta potmulom je atmosferom i preciznim tekstom primjereno opisala godinu u kojoj su počele promjene, čiju je priču nastavio Stublić sa ”pismom” ”E moj druže Beogradski”, da bi Ruundek ”Apokalipsom” zaključio istu temu na skoro nadrealističan način. Goran Bare i Majke, te Mile Kekin i Hladno pivo sa ”Mene ne zanima” i ”Politika” bili su autori nove generacije, s energijom koja je kuljala iz buntovnih poema koje su vratile strast i otpor u vezu rocka i politike.

Laufer sa ”Govorim u snu” i Let 3 u ”Nafti” bili su art-rock protagonisti drugačijeg zvuka, što je nekada prakticirala i Boa, čija je suradnja sa Josipom Lisac ”Kao mir” bila kontemplacija o miru za vrijeme rata, kao i Husova ljubavna ”Sve još miriše na nju”. ”Halucinacija” Kojota poput Coppolina filma ”Apocalypse Now” cijeli je horror promatrala kroz psihodelični kut gledanja, dok su Gustafi i Daleka obala s ”obalne” strane ostali vjerni svojim etno-lokalizmima s kojima su osvojili i kontinentalni dio države.

Ako su Urban i En Face sa ”S dlana Boga pala si” bili ”duet” nove generacije, veze mlađih i starijih vidjele su se u Baretovu druženju s Le Cinema u ”Zoni sumraka”, te Pips, Chips & Videoclips sa Rundekom u maestralnoj ”Plači”.

Većina od novopridošlica kasnije je postala dio nove, proširene srednje struje rock glazbe u Hrvatskoj. Prvoligaška postava izvođača s (naj)većim nakladama promijenjena je i dopunjena, ali i njihova diskografska podrška kroz činjenicu da su mnogi bili ”u rukama” mlađih dikografskih tvrtki.

I bez da se prosuđuju estetski dometi (tada) novih snaga i njihovih pojedinačnih uspjeha uključenih u ovoj zbrici, nije teško zaključiti da se radilo o probojnim pjesmama i komercijalnim zgoditcima koji nam medijski nisu davali mira, a i danas su ostali zapisani kao evergrini dekade s mnogo osvojenih Porina. A to i jest smisao popularne umjetnosti, koja po definiciji nastoji privući masovnu publiku i sa ovim je probojima dala presudnu svježu krv domaćoj diskografskoj industriji, poslu koji najmanje trpi poslovnu beskrvnost.”

Danas ponovno možete zaviriti u 90e i ako ste kojim slučajem nešto preskočili, ispraviti pogrešku, a sve uz ”Rock antologiju 90e”, na kojoj se nalaze Parni valjak, Majke, Hladno pivo, Darko Rundek, Laufer, En Face i Damir Urban...

Objavljeno 15.05.2010.