Let 3 - Optimizam mraka
Nakon što je cijeli svoj radni vijek trčao ususret novim projektima – snimanjima albuma, medijskim eskapadama, scenskim domišljajima, kazališnim kooperacijama– Let 3 ovih dana pokazuje kako to izgleda kada se smjer kretanja preokrene.
Usmjeravanje vremeplova unatrag, na kratak rok ili trajnije, potez je koji mogu učiniti samo odabrane (čitaj: velike) grupe, one koje imaju toliko staža i projekata, s njima ujedno stilskih mijena iza sebe da se na njih protokom vremena zaboravi, pa se izvlačenje davnašnje priče na svjetlo dana doživljava kao novost. A Let 3 upravo je takva grupa.
Ponovno objavljivanje prva dva albuma momčadi, Two Dogs Fuckin’g i El Desperado, zato je u samom startu dobilo ozračje ekskluzivnosti. Najavljeno scensko predstavljanje na njima objavljenog materijala, koncertnim ukazanjima na kojima se izvodi isključivo jučerašnje zvučno gradivo, tu ekskluzivnost samo dodatno podcrtava.
U svemu ostalom posebnosti zapravo nema nikakve, što je iz letovske perspektive – dobra vijest. Tko ne vjeruje, prava mu je prilika da se u to uvjeri mini-serijal koncerata što se organiziraju krajem ovog i tijekom sljedećeg tjedna u Letovu nevelikom prostoru za vježbu u krugu Hartere. S najavom onoga što čeka fanove grupe – doista mislimo na njih, prostor prima tek stotinu posjetitelja, pa se karata za nastup mogu domoći samo najbrži – imali su priliku suočiti se djelatnici medija i najbliži prijatelji grupe u tom prostoru već u utorak, 27. listopada.
Zašto je odsutnost ostalih posebnosti iz letovske perspektive dobra vijest?
Dobra zato što su Prlja & društvo na glave i uši prisutnih isporučili očekivano uvjerljivu, moćnu, razarajući lekciju iz živih nastupa, na kojima uvijek imaju štogod naučiti i kolege profesionalci. Upitnik povezan s činjenicom da su dva nastupna albuma grupe urezala u plastiku glazbeni jezik koji se od kasnijeg Leta podosta razlikuje – prije žanrovskog miješanja teritorija i karnevalizacije sveukupnog djelovanja letovci su se držali postpankerske tame, gdjekad i ne skrivajući svoje migoljenje pod šinjelom Joy Division – brzo se preobrazio u uskličnik. Momci to, jednostavno, rade bez premca.
Vodeći za ruku u vremena kada je pop-glazba nastojala s mnogo većim dijelom govoriti o važnim temama, bez bojazni od onoga što će u tom govoru otkriti, čvrsto utemeljena i sugestivno uobličena depresija a la Let 3 melem je za pročišćavanje, time i ozdravljivanje misli i emocija. Mrak koji budi optimizam? Da, to su i Two Dogs Fuckin’g i El Desperado, a isto se može kazati za njihovu koncertnu provjeru. Užitak u depresivnim raspoloženjima koji se izlijevaju s prvih dvaju albuma grupe – kasnije probujala Čačak-mačak-oblačak filozofija tu je bila tek u zametcima - nije bio evidentan samo u licima/prstima glazbenika, nego i svih onih koji su se 27. listopada došli s njima suočiti u „crnoj kutiji“ vježbaonice.
Nasuprot netočnu dojmu koji bi se mogao roditi kao posljedica kontinuiranih medijskih manipulacija s njegovim potpisom, Let 3 nas nikad nije lagao. Na domaćoj pop-sceni to nije prečesta kvaliteta.
Velid Đekić
Objavljeno 29.10.2009.
